Nakon što su na KCUS-u otkrili detalje transplantacije srca, medijsku šutnju o brojnim pitanjima prekinuo je ministar zdravstva Nediljko Rimac.
Rimac je u žiži javnosti po nekoliko pitanja, a jedno od njih je imenovanje direktora KCUS-a odnosno Ismeta Gavrankapetanovića.
On nije dao saglasnost za njegovo imenovanje, a o razlozima se špekulira. Rimac tvrdi da on nema niti jedan privatni razlog, već da je problem zakon.
“Postoji problem što to nije po zakonu i procedurama, najsretniji bih bio da to nije ispalo kako jeste, ali ja moram čuvati sebe jer sam dobio i prijetnje i tri krivične prijave ako dam saglasnost da će to ići. Ja sam došao iz mirne sredine, godinu i po dana ostalo mi je do penzije i ja zbilja želim samo poštivati zakon”, naveo je Rimac.
On je rekao da je sad do Vlade FBiH i da ne zna ni on zašto oni ništa ne urade.
“Ja sam potpisao i stojim iza toga. Razlozi zbog kojih je uskraćena prethodna saglanost, išlo se na brizinu, neorganizirano i nije bilo dogovora. Da se malo stalo na loptu, moglo je sve biti drugačije, da se ne ide u javnost. Sada je to već problem, otišlo se dobro, dobro u krivo i sad to treba ispravljati. Na koji način, ja u ovom trenutku ne znam. Pravnog načina da li ima ili nema, ali ja moram štititi sebe i zakon”, rekao je Rimac.
Lider NiP-a Elmedin Konaković podnio je prijavu protiv njega i istakao da je Rimac dio interesne grupe koja ne želi Gavrankapetanovića na čelu najveće zdravstvene ustanove u BiH.
“Volio bih da mi neko kaže kome to ja pripadam, osim kada je u pitanju struka i medicina iz čijih krugova i dolazim. Što se tiče bilo kakvih interesnih i kriminalnih lobija, odgovorno tvrdim ne pripadam nikome”, naglasio je Rimac.
Onda je govorio o dugim listama čekanja za onkološke pacijente i Fondu solidarnosti.
“Živim sa tim ljudima i znam kakva je njihova patnja. Kada sam došao, zatekao sam neuređenu situaciju. Koliko se u Fond solidarnosti, iz kojeg se ti pacijenti liječe, koliko se prikupi iz zavoda zdravstvenih osiguranja, toliko bi i Federalna vlada trebala uplatiti. Međutim, Vlada u ovom trenutku duguje Fondu solidarnosti milijardu i po KM. Vlada i prethodne vlade, ne može se niko izuzeti. Tek sa prošlom godinom se krenulo, ali to nije dovoljno. Aktivnosti koje smo mi preduzeli, da se dio sredstava, koji se uzme od PDV-a, vrati, ne bismo imali ovolike liste čekanja. Inicijativa je otišla, ali je to opet na državnom nivou. Nastojimo na sve moguće načine, od PDV-a, akciza na alkohol i duhanske proizvode, prebaciti u Fond solidarnosti. Ali to su strašni lobiji i mi se osjećamo nemoćni”, naveo je Rimac.
Rimac kaže kako mu ne imponira biti ministar ako ne može nešto napraviti.
“Rekao sam pred premijerom Nerminom Nikšićem da ćemo od oduzete imovine od kriminalnih radnji tražiti da dio ide u Fond solidarnosti. Od igara na sreću također. To je jedini moj cilj da se borim na takav način.”
Rimac je otkrio kako nije shvaćen kada je u pitanju raspodjela stredstava u budžetu.
“Za prevenciju malignih oboljenja tražio sam milion KM, a dobio nulu. Kada je bila u pitanju cistična fibroza, odlučeno je da nema kupovanja vozila. Ni sada nisam oduševljen time što su vozila kupljena. Niti sam tražio niti mi pada na pamet da tražim vozilo. Zašto su drugi tražili ne znam. Možda zato što nisu ljekari i ne znaju patnje pacijenata na listama čekanja. Budući da uskorio ide budžet insistirat ću i uvjetovati da sve što smo tražili napuni Fond solidarnosti”, kaže Rimac.
Na pitanje novinara “zašto tek sada od osnivanja Federalne vlade govori o problemima sa kojima se susreće u radu”, Rimac je pokazujući rukom preko vrata odgovorio: “Zato što mi je došlo dovde”.
“Kao član Vlade ja moram bježati od vas, a nemam razloga da bježim ni od koga na kugli zemaljskoj. Moram bježati od vas jer neke stvari kao ministar nisam uspio da uradim preko Vlade. Ne mogu biti član Vlade i govoriti protiv te vlade, ali ću se sigurno boriti protiv načina rada ove vlade. To je jedini razlog što sam bježao od novinara. U normalnom svijetu ljudi bi dali ostavku. Ja da dam ostavku, pala bi Vlada jer sami znate kako je ona sastavljena. Nemoćan sam, nemam prostora tamo, ali ću se boriti i sebi sam zadao – ili će biti tako ili neću biti tamo. Ja ne moram biti ministar, ali neću biti šugo koji neće ništa napraviti”, kazao je Rimac.
