Desetine naučnika oglašavaju uzbunu da bi probijanje komercijalnog plovnog puta kroz najveće svjetske močvare moglo značiti “kraj cijelog bioma” i ostaviti stotine hiljada hektara zemlje da budu opustošeni šumskim požarima, piše Guardian.
Močvara Pantanal, koja se nalazi unutar Brazila, Bolivije i Paragvaja, pokrivajući područje gotovo upola manje od Njemačke, suočava se s predloženom izgradnjom komercijalnog plovnog puta, kao i s ekspanzijom industrijskog uzgoja i širenjem intenzivnih šumskih požara. Grupa od 40 naučnika kaže da razvoj plovnih puteva predstavlja egzistencijalnu prijetnju ekosustavu: smanjuje poplavno područje, povećava rizik od požara i pretvara područje u krajolik koji bi se lakše mogao obrađivati.
Močvara je ‘raj na zemlji’, ali brazilska vlada ima planove
Profesor Karl M. Wantzen, ekolog sa Univerziteta u Toursu i Unescova katedra za riječnu kulturu, rekao je da je močvara “pravi raj na Zemlji. Nigdje drugo nećete vidjeti toliko zumbulskih ara, jaguara, močvarnih jelena, anakondi, kajmana, više od 300 vrsta riba, 500 vrsta ptica, 2.500 vrsta vodenih biljaka… Sve je to u opasnosti.”
Brazilska vlada želi razviti gornji tok rijeke Paraguay od 435 milja (700 km) u hidroviju Paraguay-Paraná (vodeni put). U 2022. i 2023. godini izdane su prethodne dozvole za izgradnju lučkih objekata unutar Pantanala.
“Ako se projekt hidrovia nastavi, plovidba velikih željezničkih teglenica u Pantanalu, s jaružanjem u kritičnim dijelovima rijeke Paragvaj, vjerovatno će značiti kraj Pantanala kakvog poznajemo”, rekao je Pierre Girard sa Federalnog univerziteta Mato. Istraživački centar Grosso i Pantanal.
“Smanjenje godišnje poplavljenog područja, s klimatskim promjenama i povećanim pritiskom na korištenje zemljišta u biomu, povećat će rizike od razornih požara poput onih katastrofalnih viđenih 2020. kada je izgorjela gotovo petina područja.”
U 2024. požari su bili najgori u povijesti, s gotovo 1,5 miliona hektara (3,7 miliona hektara) koji su gorjeli u brazilskom Pantanalu do početka augusta. Od 1985. Pantanal je izgubio oko 80% svoje površinske vode – više nego bilo koji drugi biom u Brazilu. Ako plovni put krene dalje, vjerovatno će dodatno smanjiti močvaru, čineći je još sušijom i osjetljivijom na šumske požare poput onih viđenih 2020.
Gornji dio rijeke Paraguay je krivudav i plitak. Učiniti ga plovnim za 50-metarske teglenice značilo bi opsežno jaružanje, popravljanje riječnih obala i izgradnju luka. To bi trajno promijenilo prirodni ciklus poplava i smanjilo močvarno područje, upozoravaju istraživači. Wantzen i Girard dvoje su od više od 40 naučnika koji su napisali rad, objavljen u časopisu Science of the Total Environment, tvrdeći da se vodeni put ne smije širiti u močvare.
Wantzen, glavni autor, rekao je da su on i njegovi kolege to objavili jer “stvarno želim da svijet zna šta se događa. Htio sam okupiti ljude da kažu kakva je trenutna situacija. Bila bi to besmislena tragedija.”
“Rijeka Paraguay koja teče kroz Pantanal posljednji je veliki riječni pejzaž u središnjoj Južnoj Americi koji još uvijek ima gotovo prirodnu strukturu. Predstavlja biokulturnu baštinu brazilskog naroda i cijelog svijeta”, napisali su istraživači.
Povijesna suša koja je pustošila brazilsku amazonsku prašumu svela je moćni Rio Negro na puki curak, ugrožavajući egzistenciju izoliranih domorodačkih i riječnih zajednica. Jaružanje ovog područja rezultiralo bi “ozbiljnom degradacijom globalno izuzetne biološke i kulturne raznolikosti Pantanala”, upozorava list.
Močvara je također dom starosjedilačkim narodima čiji bi život bio ugrožen. List navodi da bi željeznice bile pouzdaniji i manje ometajući način prijevoza robe.
Rast industrijskog uzgoja soje potaknuo je potražnju za komercijalnim vodenim putevima za prijevoz robe iz područja proizvodnje u Brazilu, Paragvaju i Boliviji do obalnih luka u Urugvaju i Argentini. Teglenice bi također prevozile šećer, kukuruz, cement, željezo i mangan. Tržišta za ovu robu su Sjeverna Amerika, Evropa i Azija.
Argument za stvaranje plovnog puta je da bi teglenice bile brže i jeftinije od prijevoza ove robe kamionima. Zbog izvanrednog klimatskog stanja i smanjenih poplava, čak i uz jaružanje, naučnici vjeruju da bi nivo vode u rijeci bio prenizak da bi omogućio plovidbu.
“Čovječanstvo je ludo, uništava sve što može i to velikom brzinom”, rekao je Mario Friedlander, koji radi u turizmu promatranja divljih životinja i fotografiji u Mato Grossu. “Rad plovnog puta u Pantanalu još je jedan ozbiljan napad na mjesto koje je po prirodi moćno, ali potpuno nezaštićeno.”
Friedlander je rekao da je poljoprivredna ekspanzija bila jedan od glavnih događaja koji su uništili područje. Rekao je: “Ovdje imamo toliko frontova uništenja da više ne znam odakle da počnem odbranu.”
Odgovarajući na zabrinutost koju su izrazili naučnici, brazilsko Ministarstvo luka i zračnih luka reklo je da dokument sadrži “mišljenja” bez “naučnici elemenata koji bi ih poduprli”.
