Činjenica je da su Olimpijske igre najveće sportsko takmičenja na planeti i da trebamo biti ponosni svaki kud kad se naša zastava nađe ili u svečanom defileu ili na nekom od olimpijskih borilišta, gdje je vide milijarde ljudi širom planete.
Međutim, najokorjelije ljubitelje sporta u Bosni i Hercegovine beskrajno je rastužila činjenica da smo ove godine na Olimpijskim igrama u Parizu bili zastupljeni sa, slovom i brojem, petero sportista – što je zaista ponižavajuće za državu s takvom sportskom tradicijom kakve je naša!
Ponižavajuće je čak i ako se poredimo samo s područjem koje popularno zovemo “regionom”.
Ako moramo prihvatiti činjenicu da su Srbija (112 sportista na Igrama u Parizu), Slovenija (90) i Hrvatska (73) za nas trenutno sportske velesile, teško je “provariti” da imamo gotovo dvostruko manje takmičara od Kosova (9), a ispred nas su i Crna Gora (19) i Sjeverna Makedonija (7).
Zašto?
“MOK (Međunarodni olimpijski komitet) napravio je studiju koja jasno govori da je uloženi novac u direktnoj relaciji sa uspjehom na sportskom terenu, mada nije jedini faktor”, kaže za Raport Said Fazlagić.
Generalni sekretar Olimpijskog komiteta BiH nastavlja:
“Prvo moramo imati talente, a imamo ih. Zatim finansijsku podršku, pa vrhunske trenere i trenerske timove, tehniku i tehnologiju uz naučnu i zdravstvenu podršku. I, na kraju, potrebno je imati i sreću koja je jako bitna.
Kada se ovo zadovolji, onda sportski rezultat postaje izvjestan”.
A novca OKBiH uglavnom nema i to je jedan od glavnih izvora problema zbog kojeg smo u Parizu bili zastupljeni sa gotovo tri puta manje sportista nego ratne 1992. u španskoj Barceloni, kada smo nastupili sa 14 takmičara.
A ko je odgovoran, jasno pokazuje Fazlagićeva naredna izjava.
“Kao udruženje građana i nebudžetski korisnik, kroz projekte smo obezbijedili oko 720.000 KM koje smo uplatili sportistima za pripreme i kvalifikaciona takmičenja u ovom periodu.
Toliko novca Olimpijski komitet BiH nije dobio za sve projekte i rad OKBiH od Vijeća ministara i Ministarstva civilnih poslova za proteklih deset godina”, poručuje Fazlagić.
Objašnjava da je OKBiH spomenutih sredstvima stipendirao 14 rezultatski najboljih sportista BiH tri godine kako bi se što više njih kvalificiralo za OI u francuskoj prijestonici.
“Ponavljam, mi smo za samo jedan projekt, koji se zove Paris 2024, uložili više nego što su Vijeće ministara i spomenuto ministarstvo dali OKBiH u posljednjih deset godina”, naglasio je Fazlagić.
Tvrdi da je “OKBiH dao 200 posto svojih mogućnosti, ali dok se sistemski ne riješi finansiranje i zaokruži sportski sistem, teško ce se napraviti pomak”.
“Rješenja su u rukama političke volje i htijenja političkih subjekata”, ističe Fazlagić.
Podsjetio nas je da je Olimpiijski komitet BiH još prije gotovo dvije godine digao glas i ukazao na dramatično stanje u finansiranju sporta.
Odnosno, kako je tada rečeno na okruglom stolu koji je organizirao OKBiH, “utvrđene su mnogobrojne anomalije i nedostaci te kompletno odsustvo organiziranog i sistemskog finansiranja vrhunskog sporta u našoj državi”.
Međutim, vlasti su se na to oglušile, pa smo i dalje na neslavnoj listi država koje nemaju olimpijsku medalju, odnosno nismo uspjeli osvojiti nijednu od osamostaljenja BiH.
