Betty Boop je ove godine navršila 94, i za svoju poznu dob drži se više nego dobro.
Linija joj je postojana, kao i frizura koja je ostala ista zadnjih nešto malo manje od stoljeća. Ova se samosvjesna dama na kojoj godine nisu ostavile traga, po prvi puta pojavila u serijalu crtića Talkartoons u vrijeme Velike depresije, kada je dosegla enormnu popularnost.
Talkartoonsi su bili proizvod studija Fleischer koji je u u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća slovio za jedan od najboljih filmskih studija. Studio su vodila braća Max i Dave Fleisher, koji su se proslavili još u eri nijemog filma. Prije pojave provokativne Betty glavna faca u Talkartoonsima bio je pas Bimbo. Betty je Bimbu trebala praviti društvo, zbog čega je njezin lik u početku nalikovao psu.
Dakle, Betty prvotno nije previše nalikovala na sebe jer je bila antropomorfna francuska pudla, koja se “do ušiju” zaljubila u psa Bimba. Vrlo brzo nakon prve pojave u epizodi serijala nazvanoj “Dizzy Dishes” iz 1930., dobila je ljudsko obličje i postala djevojka koju su nazivali kao “onu s više srca nego mozga”.
Bilo je to uobičajeno zločesto stajalište konzervativne populacije prema tek stasaloj generaciji djevojaka koje su prkosile tabuima. Dakle, nakon što je Betty prestala biti pas pretvorila se u ono što je danas. Od 1932. godine ona je karikirani djevojčurak povelike glave, isto tako povelikih očiju i dugih trepavica.
Očito je da je Betty imala pretjerano veliku dječju glavu koja nimalo nije pasala na minijaturno tijelo odrasle žene. No, bio je to promišljen potez koji je njezin lik učinio dopadljivim masama. Betty se prvotno pojavila u crno-bijeloj varijanti, a nacrtao ju je umjetnički genij Grim Natwick koji je kasnije radio i za Disneya. Natwick je Betty ilustrirao prema željama poslodavaca, a u njezinoj kasnijoj vizualnoj i karakternoj razradi sudjelovali su i drugi dizajneri, piše Povijest.hr.
Braća Fleischer su isticala da je Betty prototip “suvremene” djevojke iz 20-ih godina prošlog stoljeća. Bile su to flappersice, odnosno mlade žene koje su odbacile uštogljen izgled i zamijenile ga onim manje pristojnim, barem prema bontonu onog vremena. U tom stilu one su nosile kratke suknjice, odbacile dugu kosu, napadno se šminkale, i radile u javnosti sve ono što se od djevojaka nije očekivalo.
Pojava flappersica nakon Prvog svjetskog rata nije bila slučajna i posljedica je velikih političko-gospodarskih promjena. Žene su u Sjedinjenim Državama dobile pravo glasa 19. amandmanom 18. avgusta 1920. godine, što je utjecalo definitivno na porast ženske samosvijesti. Osim toga ekonomske prilike su se popravile, i omogućile ženama da vode drugačije aktivnije i kreativnije živote. Žene su istovremeno postale svjesnije mogućnosti manipuliranja svojim fizičkim atributima, a što su flappersice i činile.
Fleischerovi crtići bili su radikalno drugačiji od svih ostalih te su imali svoju publiku. Naime, crtići iz Disneyeve produkcije bili su obiteljskog predznaka i kao takvi promicali su obiteljske vrijednosti srednje klase. To je ujedno značilo da su namijenjeni svim uzrastima za razliku od onih iz suparničkog studija Fleischer. Betty je bila ruku na srce zabava za odrasle namijenjena radničkoj klasi nastanjenoj u velikim gradovima, poput New Yorka i Chicaga.
Drugim riječima ova je publika dolazila iz miljea koji je bio teško pogođen depresijom. Smatra se da su ove mase u Betty i njezinoj optimističnoj osobnosti, kao i ozračju vrckave glazbe swinga i jazza nalazile utjehu.
Naime, sama Betty nije pripadala privilegiranom sloju i kretala se u radničkom okruženju, što ju je učinilo bliskom sirotinji, koja se unatoč neimaštini mogla zabaviti jeftinim odlaskom u kino.
