Istraživači su proveli najopsežnije geoarheološko istraživanje kompleksa hramova Karnak kraj Luksora. Ovo svetište Starog Egipta jedno je od najvećih hramovnih kompleksa staroga vijeka, a godišnje ga posjeti oko milion turista.
Studija, objavljena u časopisu Antiquity, otkriva nove dokaze o starosti hrama, intrigantne veze s mitologijom Starog Egipta i pruža nove uvide u međusobno djelovanje riječnog pejzaža i ljudi koji su zauzimali i razvijali ovu lokaciju tokom 3.000 godina, saopćio je Univerzitet u Southamptonu.
„Novo istraživanje pruža nevjerovatne detalje o evoluciji hrama u Karnaku, od malog otoka do jedne od ključnih institucija Starog Egipta“, rekao je dr Ben Pennington, vodeći autor rada i gostujući saradnik za geoarheologiju na Univerzitetu u Southamptonu.
Hram u Karnaku nalazi se 500 metara istočno od današnjeg toka Nila kod Luksora, u staroegipatskoj religijskoj prijestolnici Tebi.
Međunarodni istraživački tim, koji je predvodio dr Angus Graham s Univerziteta u Uppsali, a u kojem je sudjelovalo nekoliko stručnjaka s Univerziteta u Southamptonu, analizirao je 61 sedimentno jezgro iz unutrašnjosti hrama i s lokacija oko njega. Tim je također proučavao desetine hiljada keramičkih fragmenata kako bi pomogao u datiranju nalaza.
Koristeći ove dokaze, istraživači su uspjeli mapirati kako se pejzaž oko lokacije mijenjao kroz historiju. Otkrili su da prije oko 2520. godine prije nove ere lokacija nije bila pogodna za stalno naseljavanje zbog redovnog plavljenja Nila. To znači da bi najranije naseljavanje u Karnaku vjerovatno bilo tokom Starog kraljevstva (2591–2152. p. n. e.). Keramički fragmenti pronađeni na lokaciji potvrđuju ovo otkriće, s najranijim datiranjem između 2305. i 1980. godine prije nove ere.
„Starost hrama u Karnaku bila je žestoko osporavana u arheološkim krugovima, ali naši novi dokazi postavljaju vremensko ograničenje na njegovo najranije naseljavanje i izgradnju“, rekao je dr Christian Strutt s Univerziteta u Southamptonu.
Zemljište na kojem je Karnak osnovan formirano je kada su riječni kanali usjekli svoja korita na zapadu i istoku, stvarajući otok na prostoru koji se danas nalazi istočno i jugoistočno od kompleksa hramova. Ovo ostrvo pružilo je osnovu za naseljavanje i ranu izgradnju hrama u Karnaku. Tokom narednih stoljeća i milenija, riječni kanali s obje strane lokacije dodatno su se razdvajali, stvarajući više prostora za širenje kompleksa.
Istraživače je iznenadilo otkriće da je istočni kanal, do sada tek pretpostavka, bio bolje definiran, pa čak i možda veći od kanala na zapadu, na koji su se arheolozi ranije fokusirali.
„Riječni kanali koji okružuju lokaciju oblikovali su razvoj hrama – gdje se i kako mogao graditi, s novim strukturama koje su nastajale na starim riječnim koritima dok su se ona zatrpavala muljem. Također vidimo kako su drevni Egipćani sami oblikovali tok rijeke, odlažući pijesak iz pustinje u kanale, možda kako bi stvorili novo zemljište za gradnju“, rekao je Dominic Barker, još jedan od autora sa Univerziteta u Southamptonu.
Ovo novo razumijevanje pejzaža hrama pokazuje upečatljive sličnosti s drevnim egipatskim mitom o stvaranju, što je navelo tim da vjeruje kako bi odluka o smještaju hrama upravo ovdje mogla biti povezana s religijskim vjerovanjima stanovništva.
Tekstovi iz vremena Starog kraljevstva govore da se bog stvoritelj pojavio kao uzvišenje koje izranja iz „jezera“. Ostrvo na kojem je Karnak podignut jedina je poznata takva uzvisina okružena vodom u tom području.
„Primamljivo je pretpostaviti da su tebanske elite izabrale lokaciju Karnaka za prebivalište novog oblika boga stvoritelja – boga Amon-Ra – jer se uklapala u kosmogonijsku sliku uzvišenja koje izranja iz okolne vode. Kasniji tekstovi Srednjeg kraljevstva (1980–1760. p. n. e.) razvijaju ovu ideju, opisujući ‘prvobitnu gomilu’ koja se uzdiže iz ‘Voda Haosa’. Tokom tog perioda, povlačenje godišnjih poplava Nila simbolično je odražavalo ovu scenu – s gomilom na kojoj je Karnak izgrađen, koja se činila da ‘izranja’ i raste iz opadajućih voda“, rekao je dr Pennington.
S dozvolom da proučavaju cijelu poplavnu ravnicu luksorske regije, tim sada planira istraživanja i na drugim velikim lokacijama u tom području, kako bi bolje razumio pejzaže i vodene površine cijele zone drevne egipatske religijske prijestolnice.
