U kultnoj seriji Felicity s kraja devedesetih, Keri Russell je kao studentica Felicity Porter osvojila srca gledalaca. Četvrtinu stoljeća kasnije, ta serija i dalje djeluje jednako romantično i budi nostalgiju za vremenom kada se televizija mijenjala i ulazila u novo doba.
Russell je ostala konstanta kroz sve te promjene, s ključnim ulogama u svakoj eri: od tople Felicity, preko hladnokrvne sovjetske špijunke u Amerikancima, do napete stručnjakinje za vanjske poslove u Netflixovom hitu Diplomatkinja. Televizija – medij koji nagrađuje emocionalnu otvorenost – učinila ju je zvijezdom.
Jednog sparnog junske dana, Russell je stigla biciklom do svog omiljenog restorana u Brooklyn Heightsu. Bez automobila i s velikim naočalama, izgledala je poput elegantne verzije Clarka Kenta, diskretno potvrđujući svoj identitet znatiželjnim gostima.
Nedavno je završila snimanje treće sezone Diplomatkinje i radovala se, kako kaže, „monumentalnom ljetu“ kakvo dugo nije imala. Sljedeće godine puni pedeset, njen najstariji sin River kreće na fakultet, a ona planira vrijeme provesti s prijateljicama, partnerom Matthewom Rhysom i djecom. Russell, koja je tinejdžerske godine provela u Coloradu, nije išla na vlastitu matursku zabavu. „Ne – jer sam nekako… napustila srednju školu“, rekla je.
Sa petnaest godina, lijepa sportistkinja bez ambicija u svijetu zabave otišla je na audiciju za Disney i dobila ulogu u The All New Mickey Mouse Clubu. Tamo je bila „cool starija cura“ ekipi koja je uključivala Britney Spears, Justina Timberlakea i Ryana Goslinga.
Slijedile su uloge u kojima je uglavnom bila tipizirana kao ljepotica, od filma Draga, povećao sam dijete do sapunice Emerald Cove. Sa sedamnaest godina Disney ju je otpustio, navodno jer je postala „previše seksi“. Sama se preselila u Los Angeles i, za razliku od mnogih, nikada nije morala raditi kao konobarica. Ipak, televizijsko tržište devedesetih bilo je preplavljeno ulogama koje su iskorištavale mladenački izgled – od trilera do sitcoma.
U ranim dvadesetim godinama dobila je ulogu Felicity, a val medijske pažnje gotovo ju je oborio s nogu. Njena izvedba bila je zraka čiste svjetlosti – spontana i osjetljiva – ali serija je ostala najpoznatija po kontroverznoj promjeni frizure u drugoj sezoni.
Nakon završetka serije, iscrpljena od tempa snimanja i medijske pažnje, preselila se u New York. Uštedjela je dovoljno novca da sebi priušti drugu mladost, ovaj put daleko od reflektora. Unajmila je stan, spavala do kasno, čitala knjige i izlazila s prijateljicama – živeći životom obične dvadesetogodišnjakinje.
Trebalo joj je gotovo deset godina da pronađe ulogu jednako složenu kao Felicity. Čak i nakon ogromnog uspjeha serije Amerikanci – najbolje drame nakon Sopranosa – Russell se i dalje osjećala kao slučajna glumica kojoj je neugodno što zarađuje glumeći. „Tako je jezivo“, priznala je, misleći i na glumu i na slavu.
U Amerikancima je njena hemija s Matthewom Rhysom – sada njenim partnerom – bila električna. „Kada nekome možete vjerovati, to vam omogućuje da budete bolji“, rekla je o tome kako se njena gluma produbila tokom snimanja. Njihova veza započela je na setu, a ubrzo su postali jedan od omiljenih holivudskih parova, iako se nikada nisu vjenčali. „Uživam u slobodi“, kaže ona.
Njena najnovija uloga, Kate Wyler u seriji Diplomatkinja, ima mnogo sličnosti s njom samom: introvert u ekstrovertnoj profesiji, mračno duhovita, ali previše nemirna za javni život. Showrunnerica Debora Cahn isprva je bila skeptična, ali nakon prvog razgovora shvatila je da je Russell, sa svojom nervoznom energijom, savršena za ulogu.
U lik je unijela dijelove vlastite ličnosti, uključujući i smisao za fizičku komediju. Kako se priprema za treću sezonu, suočena s turbulentnom političkom stvarnošću, serija postaje manje eskapizam, a više ogledalo našeg vremena. Pitanja koja postavljaju scenaristi postala su egzistencijalna: „Odlazite li? Odustajete li? Borite li se?“
Nedavno je ponovo nominirana za nagradu Emmy, na što je njen imunitet, kako kaže u šali, reagirao pojavom afti. Njen mentor J. J. Abrams jednom je rekao da je možda „alergična na uspjeh“. Ne lobira za nagrade i tvrdi da bi najbolji ishod bio da izgubi – tako može ići na zabave, ali ne mora držati govor. Ta odbojnost prema samopromociji prati je od početka karijere.
S godinama se pomirila s obavezama koje slava nosi, ali njena generacija X srž nije se promijenila – i dalje voli stajati malo po strani. „Moj cilj nije ići u Cannes“, zaključuje. Možda ju je upravo ta instinktivna diskrecija spasila od haosa koji je progutao mnoge njene kolegice i omogućila joj karijeru koja traje desetljećima.
