Uprkos tome što je Hamas djelimično prihvatio dijelove mirovnog plana predsjednika Trumpa, u Gazi, kako izvještava Adam Parsons sa Sye newsa, ideja mira djeluje gotovo nezamislivo.
Čuje se snažna detonacija, zatim buka eksplozije, pa rafalna paljba iz automatskog oružja. Slijedi još jedna eksplozija, ovog puta nešto dalje. Na zidu stoji znak koji upozorava prolaznike na snajperiste. A svuda oko nas nalaze se ruševine i tragovi, piše reporter.
Dobrodošli u Tel al-Hawu, nekada jedno od najimućnijih predgrađa Gaze. Danas – razoreno, neuseljivo i uništeno.
Kao i veliki dio Gaze, te kao i svi dijelovi kroz koje smo prolazili da bismo stigli ovdje, ovo je pustoš. Zgrade srušene do temelja, sve prekriveno slojem prašine.
Jedini ljudi koje vidite su izraelski vojnici.
Tokom cijelog mog dana u Gazi nisam vidio nijednog stanovnika Gaze.
Djelimično zato što smo bili u pratnji izraelske vojske koja je kontrolirala sve naše pokrete. Djelimično zato što su mjesta poput ovog toliko uništena da su svi pobjegli.
Došao sam ovdje u petak popodne, zajedno s novinarima iz različitih medijskih kuća iz cijelog svijeta.
Nije bilo nikakvog znaka da će, nekoliko sati kasnije, Hamas ponuditi odgovor na Trumpov mirovni plan, niti da će uslijediti nalet globalnog optimizma.
Ovdje, među prašinom i krhotinama, sve izgleda sumorno i prijeteće. Gdje god pogledaš — razaranje. Niti rata prisutne su svuda.
Zvukovni pejzaž je vojni. Čuju se tutnjave eksplozija, rafali, zujanje dronova, škripa vojnika dok gaze preko ruševina i brujanje motora tenkova i oklopnih transportera.
Ali s vremena na vrijeme nastane tišina. Nema ptičjeg pjeva, nema blagog razgovora. Ništa. To je uznemirujuće.
Dokaz da su ovdje nekad ljudi živjeli razbacan je oko nas, kao da se srušio avion. Komadi svakodnevnog života, karton mlijeka, telefonski kabl, cipela. Crveni igrači autić.
I, što je neobično, usred sve te užasne scene stoji bidermajer crvenih ruža. Umjetne su, naravno, ali leže na ulici, prašnjave i zaboravljene. Za šta su bile? Za proslavu, vjenčanje? Ili samo da uljepšaju dom koji je sada odnesen u paramparčad.
Razgovarali smo s izraelskim vojskim zvaničnicima, koji su rekli da su tek nedavno preuzeli kontrolu nad ovim područjem.
Sliku koju opisuju o borcima Hamasa prikazuju kao oslabljenu borbenu silu, svedenu na možda 2.000 ljudi, uključujući mlade i neiskusne regrute.
Njihove taktike su gerilske prirode — snajperisti s krovova, zamke, improvizirane eksplozivne naprave.
„Ali to može biti efektno. Prije par sedmica imamo vojnika poginulog jako blizu ovdje. I Hamas, oni su hrabri,“ kaže jedan od njih.
„Nama je teško što se borimo već dvije godine, ali njima je teže nego nama. Dovoljno smo jaki da završimo ovaj rat, vratimo taoce, uništimo Hamas i osiguramo da 7. oktobar nikad više ne bude ponovljen“, poručuje.
Vojska je zauzela zgradu koja je nekada bila ili veliki niz stanova. Neki prostori su jednostavno zapušteni, a drugi vojska koristi za kancelarije, obroke ili sastanke.
