Predsjednik SAD Donald Trump je državi Katar dao vanrednu sigurnosnu garanciju koja bi mogla uključivati i vojnu odbranu, piše u svojoj analizi CNN.
U izvršnoj naredbi datiranoj na početku ove sedmice, Trump je proglasio da će Sjedinjene Američke Države smatrati svaki napad na teritoriju, suverenitet ili kritičnu infrastrukturu Katara „prijetnjom miru i sigurnosti Sjedinjenih Država“.
I možda najvažnije, naredba sugerira da bi SAD mogle vojno braniti Katar.
„U slučaju takvog napada, Sjedinjene Države će poduzeti sve zakonite i odgovarajuće mjere, uključujući diplomatske, ekonomske i, ako je potrebno, vojne, kako bi branile interese Sjedinjenih Država i Države Katar te obnovile mir i stabilnost“, navodi se u naredbi.
Ovo je vanredan razvoj u kontroverznim odnosima Trumpa s Bliskim istokom, iz više razloga.
Posebno je zanimljivo da jezik izvršne naredbe dosta podsjeća na sigurnosnu garanciju koju Sjevernoatlantski savez (NATO) pruža svojim članicama. (Katar nije član NATO, iako ga je Bidenova administracija 2022. označila kao glavnog saveznika izvan NATO)
Član 5 NATO saveza kaže da se naoružani napad na jednu članicu smatra „napadom na sve članice“.
Također navodi da će članice „pomoći napadnutom stranku ili strankama poduzimanjem potrebnih mjera, uključujući upotrebu oružane sile, kako bi se obnovila i održala sigurnost Sjevernoatlantskog područja“.
Trumpova izvršna naredba ne obavezuje toliko snažno na vojni odgovor ako se Katar napadne. No, tretiranje napada na Katar kao prijetnji Sjedinjenim Državama podiže stvari s ovim arapskim saveznikom na sasvim novi nivo.
Postoji ključna razlika između ove naredbe i NATO sigurnosne garancije. Najvažnija je ta što Trump ovo radi unilateralno, putem izvršne naredbe.
To je značajno jer znači da ovo nije pravno obavezujući, ratificirani ugovor – tj. ne zahtijeva odobrenje Senata SAD. U suštini, to je obećanje koje Trump daje koristeći autoritet svog ureda. I nije nešto čega se budući predsjednici moraju pridržavati.
No činjenica da Trump to radi unilateralno je sama po sebi zapanjujuća. Ustav eksplicitno daje moć nad ugovorima Senatu, a predsjednik ovdje zaobilazi Kongres po pitanju nečega tako ozbiljnog kao što je potencijalno slanje američke vojske u rat.
Trump je već zaobišao Kongres u mnogim stvarima koje su obično u njegovoj nadležnosti, najviše kada je riječ o tarifama koje trenutno odlučuje Vrhovni sud. I uglavnom je u tome uspješan zahvaljujući popustljivosti republikanskih članova Kongresa, koji često ne žele da mu se suprotstave.
No, opet Trump pomjera granice.
Veliko pitanje je hoće li republikanci u Kongresu i konzervativci uopće nešto reći ili poduzeti oko Trumpove izvršne naredbe o Kataru.
Ne samo zato što Trump preuzima moć koja tradicionalno pripada Senatu, već i zato što daje sigurnosnu garanciju zemlji prema kojoj mnogi republikanci gaje sumnju.
Republikanci godinama kritikuju Katar zbog navodnih kršenja ljudskih prava i veza s grupama koje nazivaju terorističkim, uključujući Muslimansko bratstvo i Hamas. Te zabrinutosti su se posebno istakle ranije ove godine kada je Trump kontroverzno prihvatio katarski avion vrijedan 400 miliona dolara koji bi na kraju trebao služiti kao novi Air Force One.
„Neću letjeti katarskim avionom. Oni podržavaju Hamas, rekao je tada senator Rick Scott iz Floride.
„Ja bih provjeravala ima li prislušnih uređaja, to bih radila“, dodala je senatorica Shelley Moore Capito iz Zapadne Virginije.
Desničarska aktivistkinja Laura Loomer, koja ima utjecaj na predsjednika, snažno je kritikovala dogovor, sugerirajući da bi se Trump trebao fokusirati na proglašenje Muslimanskog bratstva terorističkom organizacijom.
