Gotovo svaka osoba barem jednom u životu doživi déjà vu, onaj sablastan osjećaj da se trenutak koji upravo proživljavamo već dogodio. No postoji i njegova obrnuta verzija, mnogo rjeđa i uznemirujuća: jamais vu. U tom se slučaju nešto dobro poznato, riječ, lice ili mjesto, iznenada doživljava kao strano, novo ili nestvarno.
Naučnici su istražili ovaj zagonetni fenomen i zaključili da on otkriva kako naš mozak održava ravnotežu između automatiziranih radnji i svijesti o stvarnosti. Dok déjà vu nastaje kad se osjećaj da je nešto poznato ‘razdvoji’ od stvarnosti, jamais vu djeluje kao upozorenje da je neka radnja postala previše mehanička i repetitivna.
Ljudi opisiju jamais vu na različite načine: iznenadna neprepoznatljivost lica, gubitak orijentacije na poznatom putu ili trenutak kada riječ koju stalno koristimo odjednom izgleda pogrešno. Naprimjer, student je tokom ispita više puta napisao riječ appetite, ali mu je odjednom izgledala kao da nije ispravna. Muzičari ga mogu osjetiti kada ‘zalutaju’ u dobro uvježbanom dijelu pjesme, a vozači kao trenutno ‘nepoznavanje’ pedala i volana.
Psiholozi su proveli eksperimente u kojima su studenti više puta zapisivali iste riječi, što je nakon nekoliko ponavljanja izazvalo osjećaj nelagode i gubitka značenja, klasični primjer jamais vua. Fenomen se objašnjava i kao efekt verbalne transformacije, gdje ponavljanje riječi aktivira proces koji briše značenje i stvara osjećaj nestvarnosti.
Iako zvuči neobično, jamais vu nije samo kuriozitet, on pomaže mozgu da provjeri stvarnost i podsjeti nas da ostanemo kognitivno fleksibilni. Ovo istraživanje može pomoći u razumijevanju i liječenju opsesivno-kompulsivnog poremećaja (OCD), gdje ponavljanje zadataka može uzrokovati gubitak osjećaja sigurnosti.
Naučnici zaključuju: “Jamais vu pokazuje da mozak ima ugrađen sistem upozorenja, kada nešto postane previše automatsko, naš osjećaj stvarnosti mora nas vratiti u ravnotežu.”
