Političke poruke rijetko kada budu jasnije nego što su to bile ruske rakete koje su u noći sa srijede pogodile američku fabriku u zapadnoj Ukrajini – stotinama kilometara udaljenu od rovova na frontu rata kojem se ne nazire kraj.
Napad, koji je dio najintenzivnijih ruskih udara dronovima i projektilima na Ukrajinu u više od mjesec dana, dodatno je naglasio tvrdokornu diplomatsku strategiju Moskve – koja trenutno zaustavlja mirovne napore predsjednika Donalda Trumpa, piše CNN.
Prošla je sedmica otkako je Trump dočekao ruskog predsjednika Vladimira Putina na crvenom tepihu na Aljasci. Američki predsjednik organizovao je spektakularne susrete i foto-prilike s evropskim liderima, a Bijela kuća je objavljivala zapanjujuće proboje. Ipak, temeljna stvarnost rata gotovo da se nije promijenila.
Rusija i dalje bombarduje i napada dronovima ukrajinske civile. Postavila je nove prepreke Trumpovoj žurbi za brzom mirovnom rješenju, što je u suprotnosti s američkim tvrdnjama o ruskim ustupcima. Ono što je bilo tačno tokom tri i po godine od ruske invazije, ostaje tačno i sada – Putin ne želi završiti rat. Samit između ukrajinskih i ruskih lidera, na kojem bi Trump možda mogao biti prisutan, koji je administracija najavljivala već za kraj ove sedmice, ostaje samo daleki san.
Ruske blokadne taktike predvodi ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, majstor opstrukcije iz vremena Sovjetskog Saveza, koju je naučio kao mladi diplomat prije nego što je pao Berlinski zid.
U četvrtak je Lavrov nastojao produbiti podjele između SAD i Evrope koje je Putin pokrenuo na Aljasci, osuđujući američke saveznike. „Vidim mnoge znakove da je ova aktivnost upravo usmjerena na podrivanje napretka koji je počeo da se jasno vidi na samitu u Aljasci,“ rekao je Lavrov.
Ruska strategija je jasna: odgađati diplomatiju što je duže moguće kako bi Putinova krvava i iscrpljujuća vojna strategija uspjela ostvariti male dobitke na frontu.
Realnost u Ukrajini također nije promijenjena. Predsjednik Volodimir Zelenskij i dalje pokušava zadovoljiti Trumpa pokazujući spremnost da prihvati šta god Trump predloži. Bar je uspio izbjeći još jedan katastrofalan sukob tokom svoje posjete Bijeloj kući u ponedjeljak. Međutim, još uvijek ne može prihvatiti otrovni mir koji Putin nudi. Predaja strateških teritorija u ključnom regionu Donbasa ruskim zahtjevima mogla bi Moskvi otvoriti put za novi brz i snažan napad na Kijev u budućnosti. Nije jasno da li Trump to shvata.
Evropski lideri su u ponedjeljak u Bijeloj kući priredili impresivan prikaz jedinstva. Očajnički su pokušali udaljiti Trumpa od Putina nakon njegovih brojnih ustupaka ruskom lideru. Ipak, evropski plan o sigurnosnim garancijama za poslijeratnu Ukrajinu i dalje djeluje nejasno i neostvarivo. A bez Trumpove podrške, on se ne može realizirati.
Takav plan bi se temeljio na dvije ključne pretpostavke. Prva, da bi Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska — predvodnici tzv. „koalicije voljnih“ — bile spremne, ako dođe do toga, ući u rat protiv Rusije uz američku podršku kako bi branile Ukrajinu. I druga, da bi Moskva pristala potpisati mirovni sporazum koji bi omogućio raspoređivanje zapadnih trupa u Ukrajini u okviru međusobnog obrambenog dogovora. Oba scenarija djeluju krajnje nerealno.
Ipak, Trump zaslužuje priznanje što je unio energiju u mirovne napore. On je jedini lider koji može razgovarati sa obje strane i koji ima moć pozvati ruskog predsjednika u SAD i sazvati saveznike u Vašingtonu u trenu. Iako Trump često naginje na stranu Putina umjesto zapadnih saveznika, nije prisilio Ukrajinu na kapitulaciju kakvu su mnogi njegovi kritičari strahovali. Njegov pritisak na saveznike u NATO-u da povećaju izdvajanja za odbranu pomoći će osigurati budućnost Evrope. Prava ostavština, koja bi mogla spasiti hiljade života u Ukrajini, nije isključena za predsjednika koji žudi za poštovanjem i priznanjem u istoriji.
Također, sedmica je krajnje kratko vrijeme za ocjenu mirovnih napora. Procesi mira u mjestima kao što su Bosna i Sjeverna Irska trajali su mjesecima i godinama kompleksne diplomatije. No, ta pažnja prema detaljima je upravo ono što Trumpu nedostaje. On i njegov izaslanik Steve Witkoff, takođe developer nekretnina, olako govore o zamjeni teritorija u Ukrajini — bez da očigledno shvataju koliko bolnih i teških odluka bi to zahtijevalo, a koje su duboko ukorijenjene u nacionalni identitet i krv prolivenu za odbranu ključnih regija.
Ponovo se postavljaju vječna pitanja o Trumpu. Zašto ne koristi američki pritisak koji bi mogao prisiliti Rusiju na popuštanje tvrde pozicije? I zašto polaže povjerenje u ruskog lidera čija djela zaslužuju upravo suprotno?
Trumpova vjera u Putina razotkrivena je u trenutku kada mu je mikrofon ostao uključen u Bijeloj kući u ponedjeljak.
„Mislim da on želi napraviti dogovor za mene, razumiješ to? Koliko god to zvučalo ludo,“ rekao je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu.
Teško je uzeti Trumpove riječi zdravo za gotovo.
U četvrtak je Trump izgledao frustrirano zbog zastoja, što je pokazao u tajanstvenoj objavi na društvenim mrežama koja je nagovještavala podršku ukrajinskim udarima na rusku teritoriju.
„Veoma je teško, ako ne i nemoguće, pobijediti u ratu bez napada na zemlju agresora,“ napisao je.
„To je kao veliki sportski tim koji ima fantastičnu odbranu, ali mu nije dopušteno da igra napad.“
Ali jedna lekcija protekle sedmice je da nije mudro pridavati preveliku važnost bilo kojoj pojedinačnoj izjavi predsjednika. Njegovi stavovi su često bili nejasni i promjenjivi. Na primjer, u jednom trenutku u ponedjeljak, činilo se da je otvoren za ideju o raspoređivanju američkih trupa u bilo kojoj mirovnoj misiji u Ukrajini nakon rata. Međutim, ubrzo se povukao nakon što je izazvao buru reakcija na MAGA medijima.
