U dolini Loetschental, u Švicarskoj, selo Blatten prije dva mjeseca gotovo je potpuno uništeno nakon što se dio planine i ledenjaka sručio u dolinu. Svih 300 stanovnika evakuirano je ranije, spašeni su životi, ali su izgubili domove, crkvu, hotele i farme.
Lukas Kalbermatten, koji je izgubio porodični hotel, opisuje: „Sve male uličice, crkva, uspomene iz djetinjstva… sve je nestalo.“ Danas većina stanovnika živi u privremenom smještaju u selu Wiler, dok načelnik Matthias Bellwald nadgleda čišćenje i planira obnovu. Procjenjuje se da bi lokacija mogla biti očišćena do 2028., a prve nove kuće spremne do 2029. godine, ali troškovi se mjere stotinama miliona dolara.
Klimatske promjene dodatno ugrožavaju planine. Otapanje permafrosta smanjuje stabilnost terena i čini klizišta sve češćim i nepredvidljivijim. Blatten nije jedini slučaj; i druga alpska sela su već evakuirana ili čekaju planove zaštite.
Debata o obnovi ili preseljenju je teška. Dok neki pozdravljaju napore da se sačuva tradicija, drugi smatraju da bi rizična područja trebalo napustiti. Za mnoge Švicarce, posebno za Lukasa Kalbermattena, zavičaj („heimat“) je mnogo više od doma – to je historija i identitet zajednice.
U selu Wiler, uprkos katastrofi, stanovnici i načelnik pokazuju odlučnost: „Planina uvijek odlučuje… naši su djedovi i očevi živjeli s njom, i naša djeca će živjeti.“ Operacija obnove traje, a prevladava osjećaj zajedništva i upornosti: „Ako vidimo nekoga iz Blattena, zagrlimo se. Svi smo još uvijek ovdje.“
