Nova utrka u svemiru ne vrti se oko zastava i tragova astronauta; vodi se oko energije. Nuklearni reaktor na Mjesecu postaje ključ infrastrukture koja određuje ko će tamo moći graditi, istraživati i ostati. Prva svemirska utrka bila je stvar simbolike; današnje nadmetanje svodi se na izgradnju i pouzdanu energiju.
U aprilu 2025. Kina je najavila plan izgradnje nuklearne elektrane na Mjesecu do 2035. koja bi trebala podržati međunarodnu lunarnu istraživačku stanicu. Sjedinjene Američke Države uzvratile su u avgustu; vršitelj dužnosti direktora NASA-e Sean Duffy rekao je da je cilj pustiti američki reaktor u pogon do 2030. Nije riječ o ad hoc potezu; NASA i Ministarstvo energetike godinama sistematski razvijaju mala nuklearna postrojenja za napajanje stanica, rudarskih operacija i dugotrajnih staništa.
Dio stručnjaka na to ne gleda kao na utrku u naoružanju nego kao na natjecanje u infrastrukturi; a infrastruktura znači utjecaj. Nuklearni reaktor na Mjesecu ne bi bio ni nezakonit ali ni bez presedana; ako se rasporedi odgovorno, omogućio bi mirno istraživanje, ekonomski rast i testiranje tehnologija za dublje svemirske misije. Istovremeno otvara pitanja pristupa, sigurnosti i tumačenja pravila.
Nuklearna energija u svemiru nije nova. Od 1960-ih SAD i Sovjetski Savez koristili su radioizotopne generatore; to su uređaji koji iz raspada radioaktivnih elemenata proizvode toplotu i električnu energiju za sonde, satelite i rovere. Ujedinjeni narodi 1992. usvojili su Načela o upotrebi nuklearnih izvora energije u svemiru; riječ je o neobavezujućim smjernicama koje priznaju da je nuklearna energija ponekad nužna kada sunčeva energija nije dovoljna te propisuju sigurnost, transparentnost i međunarodne konsultacije.
