Osnivačica i izvršna direktorica analitičke kompanije R. Politik – Reality of Russian Politics Tatjana Stanovaja mišljenja je da je inicijativa za sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina došla zapravo iz Kremlja.
Stanovaja je mišljanja da Putin procjenjuje da mu se otvorila nova prilika nakon posjete američkog izaslanika Stevea Witkoffa Moskvi i Trumpove nezainteresiranost da ulazi u novi sukob s Rusijom ili da naslijedi, kako to vidi lider SAD – “Bidenov rat”.
Prema njenim riječima, Witkoff je navodno iznio viziju mogućeg rješenja, koja se temelji na ideji teritorijalne razmjene, iako je malo vjerovatno da je to jedina tema. Izjava Jurija Ušakova da sada postoji “prihvatljiv prijedlog” sugeriše da su Witkoffove ideje išle dalje od samog pitanja teritorije.
“Kao što sam mnogo puta naglašavao, Putin se ne bori samo za zemlju, već za ono što on smatra ‘prijateljskom’ Ukrajinom, prema svojoj definiciji (o tome sam već mnogo pisao)”, navela je Stanovaja.
Naglašava kako su Witkoffovi prijedlozi u Moskvi ne smatraju izvodljivim planom za postizanje sporazuma, već prihvatljivom početnom tačkom za razgovore. Putin, s druge strane, već ima detaljan plan, razvijen odavno, koji se može prilagoditi u zavisnosti od napretka u vezi s njegovim glavnim elementima. Samo mali broj ljudi u Moskvi zna potpune detalje tog plana. Zbog toga je došlo do brojnih interpretacija, kako u Rusiji tako i u inostranstvu, uključujući i politički pristrasna nagađanja.
Oslobođeni političkih narativa i sukobljenih interesa, a na osnovu Putinovih izjava i postupaka, njegovi ključni zahtjevi ostaju nepromijenjeni, tvrdi Stanovaja.
“Iako je teritorij važan element, zahtjevi za neširenje NATO-a, demilitarizaciju Ukrajine i ‘denacifikaciju’ ostaju na snazi, čak i ako trenutno nisu u prvom planu javne rasprave”, kazala je ona.
Kako smatra, Putin je spreman na razmjenu teritorija po sljedećem redoslijedu: rusko povlačenje iz oblasti Harkova, Dnjepra i Sumske oblasti, ukrajinsko povlačenje iz Donjecke i Luganske oblast, te uspostavljanje “zamrznute“ kontaktne linije u Zaporožju i Hersonu.
“Međutim, ovo mu nije glavni prioritet. Njegov osnovni cilj su tzv. ‘sigurnosne garancije’, zapravo, geopolitička ‘neutralizacija’ Ukrajine”, rekla je Stanovaja.
Prema njoj, Putin namjerava predložiti Trumpu da se rat privede kraju i naglasit će da zaista želi njegov završetak. Njegov glavni cilj je da uvjeri Trumpa da su Evropa i sadašnje ukrajinsko rukovodstvo prepreke za okončanje sukoba, te da je prekid neprijateljstava moguć ako se garantuje da Ukrajina neće iskoristiti pauzu za ponovno naoružavanje. Putin će snažno promovisati ideju da su SAD i Rusija dvije velike nacije koje trebaju održavati dobre odnose bez obzira na lokalne sukobe.
Mnogi zapadni mediji i analitičari prikazuju Putina kao majstora manipulacije, koji je uvijek previše pripremljen i zna kako iskoristiti nespremnost sagovornika. Iako u tome ima istine, Putinovi kontakti s Trumpom, i lično i telefonski, nisu pokazali da je bio posebno uspješan u pronalaženju jezika ili stila argumentacije koji bi bili uvjerljivi za Trumpa.
“Štaviše, ‘osnovni uzroci’ sukoba su konceptualno složeni za zapadnu publiku koja nije navikla razmišljati u takvom geopolitičkom okviru. Po mom iskustvu, izuzetno je teško objasniti šta je zapravo u pitanju u tim ‘osnovnim uzrocima’, čak i dobro informiranim i sofisticiranim sagovornicima, jer ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti da Putin može toliko toga željeti i da to ozbiljno misli. Nažalost, misli”, kazala je ona.
Stanovaja u svojoj analizi, na osnovu Trumpovih vlastitih izjava te njenih zapažanja, navodi kako vjeruje da su široko rasprostranjene spekulacije o tajnim pripremama za dogovor uglavnom neutemeljene. Iako je bilo kontakata i određenih istraživačkih napora, ništa značajno nije se pojavilo što bi se moglo opisati kao bilateralna priprema za sporazum.
Kako kaže, sve navedeno u analizi navodi na jedan zaključak – u Aljasci neće biti postignut nikakav sporazum u smisliu sveobuhvatnog rješenja.
“Najviše čemu se Putin realno može nadati jeste Trumpova podrška njegovom okvirnom prijedlogu. Međutim, takva podrška bi odmah bila napadnuta i potkopana od strane Evrope i Ukrajine. Moguće je ponavljanje sastanka iz Helsinkija 2018. godine, kada je Trump, nakon nekoliko sati s Putinom, djelovao dezorijentirano i vođeno od strane ruskog lidera. Iako iz tog sastanka nisu proizašli konkretni rezultati, on je široko viđen kao lični uspjeh za Putina, iako na kraju nije doveo ni do čega.
Ne tvrdim da će se ovaj put stvari odvijati na isti način, i razumno je pretpostaviti da je Trumpov tim nešto naučio iz tog iskustva. Ipak, svaki ishod sastanka na Aljasci vjerovatno će biti krhak, a razvoj događaja u samoj Ukrajini bit će daleko odlučniji od svega što bi Putin i Trump mogli tamo dogovoriti”, rekla je Stanovaya u svojoj analizi.
