U industriji kojom i dalje dominiraju muški kreativni direktori, u Kopenhagenu se tiho dešava promjena, žene ne samo da vode modne brendove, već redefinišu i šta znači uspjeh. Fudbalski navijači su navikli na česta smjenjivanja trenera, ali slično se dešava i kada je u pitanju modna industrija. Od sredine 2024. imenovano je 17 novih kreativnih direktora u brendovima kao što su Gucci i Dior, ali samo četiri su žene, piše Guardian.
Statistike su poražavajuće: od 30 najjačih luksuznih brendova prema Vogue Business Indexu, samo pet imaju kreativne direktorice. U modnom gigantu Kering (vlasnik Balenciage i Valentina) samo je jedna žena na toj poziciji – Louise Trotter u Bottega Venetama. Kod LVMH-a, koji posjeduje brendove poput Loewe i Dior, ista priča, samo Sarah Burton na čelu Givenchyja.
U februaru je istraživanje 1Granary pokazalo da 74% studenata na vodećim modnim programima čine žene, ali 88% vodećih dizajnerskih pozicija drže muškarci. Posljednji put kada je žena osvojila nagradu za dizajnera godine bilo je 2012. godine. I ne radi se samo o dizajnerima, većinu CEO pozicija i dalje zauzimaju muškarci.
Upravo se u Kopenhagenu održava 19. sedmica mode (CPHFW), poznata i kao “peta modna sedmica” u industriji. Od 42 brenda koji učestvuju, 26 su osnovale i vode žene.
Stine Goya, čiji se brend sada prodaje u više od 30 zemalja, kaže da je dominacija muškaraca “zastarjela”. Danska politika jednakosti, podrška majkama koje se vraćaju na posao i fokus na ravnotežu između posla i života, stvorili su, kako kaže, “ekosistem nezavisnih brendova koje vode žene”.
Stephanie Gundelach, suosnivačica brenda OpéraSport, kaže da žene u modi često moraju raditi dvostruko više da bi bile percipirane kao jednako vizionarske kao muškarci. “U Kopenhagenu se dešava pomak, žene grade vlastite platforme umjesto da čekaju da ih neko pozove za stol.”
Cecilie Bahnsen, poznata po romantičnim haljinama uz patike, kaže da je njena filozofija dizajniranja usmjerena na udobnost i funkcionalnost. “Odjeća ne treba da vas zasjeni.”
Anne Sofie Madsen, koja je ove godine ponovo pokrenula svoj brend sa novom kreativnom partnericom, kaže da žene gledaju modu drugačije. “Naše mušterije ne žele samo da budu poželjne, žele biti svoje.”
U Kopenhagenu je 2024. čak 1,4% modela na pisti bilo plus-size, što je više nego dvostruko u odnosu na ostale modne prijestolnice.
Za razliku od ostatka modne industrije, koja gura dizajnere do izgaranja, danski pristup je uravnotežen. Bahnsen tim od 30 ljudi većinom čine žene, koje rade fleksibilno, bez vikend smjena. Njen petogodišnji sin često je s njom u ateljeu.
Livia Schück, iz Rave Review, izašla je na pozornicu nakon revije s petomjesečnom kćerkom u naručju. Awa Stelter i Gundelach često završavaju posao već u 15h kako bi provele vrijeme s porodicom.
“Ne postoji kultura gdje moraš ostati do 17 sati, to ne funkcioniše kada imaš malu djecu,” kaže Stelter. “Ako posao bude urađen, svi su zadovoljni.”
Mnoge dizajnerice govore o “zakonu Jante”,– skandinavskom konceptu da niko nije bolji od drugog. To stvara zajedništvo umjesto konkurencije. “Podržavamo se i dižemo jedni druge, to je rijetko u ovoj industriji,” kaže Gundelach.
Stine Goya zaključuje: “Nije stvar u egu. Riječ je o izgradnji tima, brenda i zajednice.”
Isabella Rose Davey, COO CPHFW-a, kaže da je ovakav pristup ono što moda širom svijeta treba: “Moramo osigurati da žene više ne budu isključene iz vodećih pozicija.”
