Gaza, Ukrajina i trgovinski odnosi s Evropskom unijom postali su ključni testovi da se pokaže da li je Donald Tramp uistinu globalni lider ili samo vješti manipulator koji koristi moć za vlastiti imidž.
Na svom imanju u Škotskoj, američki predsjednik Donald Tramp dočekao je britanskog premijera Keira Starmera kao “gosta u vlastitoj zemlji”, dominirajući protokolom i javnim nastupima koji su više ličili na kraljevsku audijenciju nego na diplomatski sastanak.
Trampov susret s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen rezultirao je trgovinskim dogovorom koji su neki evropski analitičari nazvali “kapitulacijom”, dok je američki lider tvrdio da se radi o “najvećem sporazumu ikada”.
Na pitanje o sve dubljoj humanitarnoj krizi u Gazi, Tramp je iznenadio mnoge kritikama na račun izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, kazavši da “moramo nahraniti djecu” i obećavši osnivanje centara za distribuciju hrane. Međutim, ostalo je nejasno kako bi se ta operacija izvela usred ratne zone.
Njegove riječi dolaze nakon šokantnih snimaka izgladnjele djece, koje su, kako neki vjeruju, snažno utjecale na Trampa – slično njegovoj reakciji na hemijske napade u Siriji 2017. godine.
No, kritičari ističu da se možda radi o političkom manevru. Tramp je ranije izjavio kako bi Gazu trebalo pretvoriti u “rivijeru Bliskog istoka”, a njegova administracija je srezala sredstva USAID-a, čime je dodatno otežana humanitarna pomoć.
Tramp je izrazio frustraciju zbog odbijanja Vladimira Putina da prihvati njegov “velikodušan” mirovni plan za Ukrajinu, dajući ruskom lideru još 10–12 dana za dogovor.
Najavio je moguće sekundarne sankcije koje bi mogle pogoditi glavne kupce ruske nafte poput Indije i Kine, ali takav potez bi mogao izazvati ozbiljne globalne posljedice. Pitanje je – hoće li Tramp zaista žrtvovati svoj “dogovor s Kinom” za pomoć Ukrajini?
Sporazum s EU o uvođenju 15% carine na evropsku robu Tramp je nazvao “povijesnim”. Međutim, dokument je tek okvirni, bez konkretnih detalja, i ne garantira ustupke EU po pitanju američke govedine ili tehnoloških propisa.
Evropski lideri ovaj sporazum vide kao nužno zlo kojim su izbjegli potpuni trgovinski rat. Njihov cilj je očuvanje transatlantskog savezništva, koje Tramp sve više dovodi u pitanje.
Trampov pristup – da uvijek mora pobijediti – potencijalno udaljava SAD od saveznika. Njegovo ignorisanje tradicionalnih odnosa u korist “Amerika na prvom mjestu” politike, po mišljenju nekih analitičara, vodi ka izolaciji.
U posljednjem izdanju časopisa Foreign Affairs, bivša savjetnica iz administracije Georgea Busha, Kori Schake, upozorava da Trumpova politika ubrzava stvaranje novog međunarodnog poretka “koji bi mogao biti otvoreno neprijateljski prema interesima SAD-a”.
Na kraju, ostaje pitanje: Jesu li Trampove pobjede stvarne ili samo politički teatar? Gaza i Ukrajina uskoro bi mogle dati konačan odgovor.
