Kada smo neispavani, gotovo je nemoguće držati oči otvorenima i ostati koncentriran.
Novo istraživanje provedeno na vinskim mušicama moglo bi objasniti porijeklo te neodoljive potrebe za snom, pružajući nam dublji uvid u to zašto se naše tijelo mora odmarati na staničnoj razini, piše ScienceAlert.
Naučnici sa Univerziteta Oxford u Velikoj Britaniji otkrili su da su mitohondriji, sićušne “elektrane” unutar naših stanica, ključni u slanju signala tijelu da je vrijeme za spavanje.
Prema njihovim nalazima, ovi sićušni generatori energije uzrokuju metaboličko preopterećenje u neuronima zaduženima za san.
Pojednostavljeno rečeno, to je kao da naš mozak radi “na rezervi”, a san omogućuje resetiranje tog preopterećenja i održava mozak zdravim, prenosi Index.
“Naš je cilj bio razumjeti svrhu sna i zašto uopće osjećamo potrebu za spavanjem. Uprkos decenijama istraživanja, niko dosad nije uspio identificirati jasan fizički okidač.
Naši nalazi sugeriraju da odgovor leži u samom procesu koji pokreće naša tijela – aerobnom metabolizmu”, izjavio je fiziolog Gero Miesenbock.
Tim je proučavao neurone koji reguliraju san kod vinskih mušica, koje su biološki dovoljno slične ljudima da posluže kao koristan model za istraživanje.
Usporedbom odmornih i neispavanih mušica, naučnici su uočili značajne razlike u aktivnosti gena i električnim signalima.
Istraživanje je pokazalo da preopterećeni mitohondriji u neispavanom mozgu ispuštaju višak elektrona, što dovodi do stvaranja štetnih nusproizvoda.
Neuroni zaduženi za regulaciju sna reagiraju na ove molekule pojačanom aktivnošću, čime san postaje glavni biološki prioritet.
“Ne želite da vaši mitohondriji ispuštaju previše elektrona.
Kada se to dogodi, stvaraju reaktivne molekule koje mogu oštetiti stanice”, kaže neuroznanstvenik Raffaele Sarnataro.
Kako bi potvrdili svoju teoriju, naučnici su genetski modificirali mušice.
One kojima su pojačali proizvodnju elektrona u stanicama za regulaciju sna spavale su duže, dok su one sa smanjenom proizvodnjom elektrona spavale kraće.
Naravno, na san utječu i drugi faktori, od količine kafe koju pijemo do našeg cirkadijalnog ritma, unutrašnjeg sata koji tijelu govori kada je vrijeme za odmor.
Međutim, ovo otkriće prvi put daje uvid u stvarni stanični mehanizam koji upravlja snom i objašnjava zašto je on neophodan.
“Ovo istraživanje odgovara na jednu od najvećih misterija biologije.
Zašto nam je potreban san? Čini se da je odgovor upisan u sam način na koji naše stanice pretvaraju kisik u energiju”, ističe Sarnataro.
