Dok se Emmanuel Macron sprema formalno priznati palestinsku državu na Generalnoj skupštini UN-a u septembru, britanski premijer Keir Starmer suočava se s eksplozivnim pritiskom – i iznutra i spolja.
Više od 220 zastupnika iz Donjeg doma britanskog parlamenta – uključujući članove njegove Laburističke partije, Liberalne demokrate, SNP-a, pa čak i nekolicinu utjecajnih torijevaca – potpisalo je pismo kojim pozivaju Vladu Ujedinjenog Kraljevstva da podrži priznanje Palestine već sljedeće sedmice na međunarodnoj konferenciji u New Yorku.
I dok se očekivalo da će Starmer iskoristiti zamah koji dolazi iz Pariza i Berlina, njegov odgovor je bio mlak: „Da – ali ne još.“ On tvrdi da priznanje mora biti dio šireg mirovnog procesa koji vodi ka trajnom rješenju s dvije države.
Francuski predsjednik je već najavio formalni korak ka priznanju, uz poruku da je to „moralna obaveza u vrijeme genocida i masovne gladi u Gazi“. Međutim, američki predsjednik Donald Trump, koji se trenutno nalazi u Škotskoj, ismijao je Macrona, rekavši: „To što on kaže nije bitno.“
Trumpovo otvoreno ruganje stavlja Starmera u tešku poziciju – između saveznika iz Evrope i dominantne sile preko Atlantika. U isto vrijeme, unutar njegove vlastite stranke raste nezadovoljstvo zbog pasivnosti prema ratu u Gazi.
Laburistički lider pokušava balansirati: ne želi naljutiti Trumpa, ali ni izgubiti podršku vlastitih poslanika i javnosti. U zajedničkoj izjavi s Macronom i njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, pozvao je na hitan prekid vatre i dostavu humanitarne pomoći, ali nije napravio nikakav konkretan korak prema priznanju Palestine.
Ipak, sve su češće ocjene da će njegova neodlučnost imati političke posljedice. U najnovijem izvještaju parlamentarnog Odbora za vanjske poslove navodi se: „Priznanje Palestine mora uslijediti dok još postoji država koju je moguće priznati.“
Palestinski ambasador u Londonu Husam Zomlot ističe da čekanje samo dodatno uništava šanse za mir: „Pravo na samoodređenje nije uslovno. Priznanje mora biti trenutno i bez ograda.“
Analitičari sve više upozoravaju da je vrijeme da se stane uz vlastite riječi. Kako je rekao jedan bivši savjetnik izraelske vlade: „Koliko još godina možemo pričati o rješenju s dvije države, a da priznajemo samo jednu?“
