Transfer crnogorskog fudbalera Vladana Bubanje u ruski Orenburg centralna je tema bosanskohercegovačke sportske javnosti proteklih dana. Jedan od najboljih igrača Sarajeva otišao je put Rusije, a tamo ga čeka jedno veoma poznato ime – Vladimir Slišković, bosanskohercegovački stručnjak na klupi ruskog tima i sin legendarnog Blaža Sliškovića.
Vladimir Slišković je sada govorio za Raport o protekloj sezoni u prvenstvu i problemima s kojima se sučio, te sklapanjem tima za novu sezonu, a dotakao se i nastupa svojih bivših klubova, Željezničara i Zrinjskog, u evropskim takmičenjima.
“Prvi dio sezone je bilo jako loše, bilo je dosta problema za koje je trebalo vremena da se riješe, a u nogometu nemaš vremena previše. Došla je zimska pauza i tada smo izgledali puno bolje – tehnički, fizički, taktički, ali se u drugom dijelu igra mnogo manje utakmica. Uspjeli smo izgledati relativno dobro, pa je i ta predzadnja pozicija, koju smo uspjeli stići, bila dovoljna da ostanemo u ligi“, započeo je Vladimir Slišković.
Naš stručnjak je stigao u Orenburg sredinom sezone, nakon što je dugo bio u štabu moskovskog Spartaka, koji je u jednom trenutku i vodio kao privremeni glavni trener.
“U svakom klubu imaš razne probleme, odnosno probleme koje možeš riješiti tzv. šok terapijom. Međutim, ovdje su problemi bili druge prirode. Trebalo je neke stvari posložiti. Imao sam sreću što je na zimu došla totalno nova uprava, došli su novi ljudi u klub. Oni su jako brzo uvidjeli probleme i da ih ne možeš pustiti tek tako. Imao sam u njima veliku pomoć“.
Sa Sliškovićem smo razgovarali i o posljednjim rezultatima bh. klubova, te ga pitali i za komentar o svemu što se dešava u bosanskohercegovačkom fudbalu.
“Moje mišljenje je da smo izuzetno nerealni. Znate kada čujem Sloboda, pa mi spominju Huku (Mustafa Hukić, op. a.), pa mi počinju u Sarajevu spominjati Papeta (Safet Sušić, op. a.), u Želji Mešu (Baždarević, op. a.), u Veležu Vahu (Vahid Halilhdožić, op. a.). Ljudi moji, to je bilo prije 40-50 godina, ne živi se od prošlosti“, rekao je Slišković, pa nastavio o stanju u našem fudbalu:
“Naša realnost je takva da smo mi ta neka treća ili četvrta skupina u klupskom nogometu. Imamo sreću što je UEFA smislila Konferencijsku ligu za takve, da ne kažem, garibske lige, gdje bi ti mogao odigrati neke evropske utakmice, promovirati svoje igrače. Činjenica je da je kriterij ulaska u evropsko takmičenje sve niži, baš da bi se razvijao nogomet u takvim željama. Da su kriteriji kao prije 15 godina, nijedan naš klub ne bi primirisao Evropskoj ligi, bila bi nedosanjan san. Treba iskoristiti tu Konfrencijsku ligu, ali, nažalost, nismo sposobni ni to. Šta je uzrok, ja ne znam.“
Slišković se dotakao i principa na kojem bi se trebalo zasnovati finansijsko poslovanje klubova.
“Mi se moramo koncentrirati na neke druge stvari. Mi smo idealna zemlja za razvoj nogometaša i prodaju. Talenata bi trebalo biti na našem području, bilo je vazda. Možda puniti budžet od te neke prodaje ili eventualno kupnja neafirmisanog igrača pa mu dati šansu.
Činjenica je da mi u reprezentativnom i klupskom nogometu ne mičemo. Nije sramota ni ugledati se na Luksemburg, na Cipar. Naći zemlju koja stanovništvom i mentalitetom liči na nas, pa prepisati, kao što je Belgija od Holandije. Uzela šta njima odgovara i nadodali, pa si nakon određenog vremena dobio generaciju. Dijaspore je sve manje. To je već četvrta generacija, oni ne znaju ni gdje je BiH na karti. Ne možemo ni od toga na reprezentativnom nivou živjeti“, objašnjava naš stručnjak.
Za kraj, interesovalo nas je da li bi se možda trebao prisvojiti sistem koji radi za neke klubove iz regiona, poput zagrebačkog Dinama, koji uspješno prave i prodaju igrače.
“To su procesi. Moraš biti strpljiv. Ako postoji krajnji cilj, vrijeme određeno mora proći. Za kvalitetan rad mora proći određeno vrijeme. Pustite ljude da rade, ubirat će plodove za četiri ili pet godina, ali će tada, kad se počnu ubirati plodovi, to biti jedna konstanta, jedna normala i tada će taj klub, Sarajevo ili bilo ko drugi, postaviti barijeru, preko koje će morati krenuti svi klubovi. Tu navijači moraju biti strpljiviji, ali i uprave biti otvorene i reći: ‘Ljudi, ove sljedeće tri godine ne očekujte ništa vele od nas, ali ćete vidjeti poslije da ćemo biti dominantni’. Ne trebam ja nikome pametovati, svi to znaju. Znamo i da ima ljudi s dobrim idejama, ali znamo da je nogomet biznis u kojem ako nemaš sredstva teško možeš sprovesti ideje. Pa taj Dinamo živi od transfera. Ne mogu reći da žive od transfera Modrića, oni moraju stalno proizvoditi. Međutim, stvorili su veliki rejting i veliki klubovi u potrazi za mladim igračima se okrenu njima. Neće se niko okrenuti prema omladinskoj školi Zrinjskog“, poručio je Vladimir Slišković za Raport.
