Osamdeset godina pošto su Sjedinjene Američke Države detonirale prvu nuklearnu bombu, iranski nuklearni program našao se u središtu eskalacije neprijateljstava na Bliskom istoku.
Iranski predsjednik je 2. jula potpisao zakon kojim se obustavlja saradnja sa kontrolnom agencijom za nuklearne aktivnosti Ujedinjenih nacija, Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), nakon što su Izrael i SAD napali njegova nuklearna postrojenja u junu. Izrael i Amerika su saopštili da su napadi bili neophodni kako bi se sprečila izrada nuklearnog oružja.
Ostaje nejasno koliko su tačno štete ti napadi nanijeli i kakve bi posljedice mogle da budu po region i Sporazum o neširenju Ujedinjenih nacija (NPT), koji je stupio na snagu prije 55 godina i pomogao da se ograniči širenje nuklearnog naoružanja, piše BBC.
Zna se da danas devet zemalja posjeduju nuklearno oružje. To su SAD, Rusija, Velika Britanija, Kina, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja, s tim da je Izrael jedina zemlja od svih ovih koji nikad zvanično to nije potvrdio.
Sjedinjene Američke Države su postale prva nuklearna sila nakon što su u tajnosti izradile oružje u sklopu Projekta Manhattan tokom Drugog svjetskog rata.
Amerika je upotrijebila oružje sa katastrofalnim posljedicama 1945. godine, bacivši atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki u Japanu, koji je bio pripadnik Sila osovine, vojne koalicije u koju su spadali još nacistička Njemačka i Italija i sa kojima su SSSR i Savezničke snage bile u ratu.
Procjenjuje se da je u detonacijama poginulo najmanje 200.000 ljudi. To ostaje jedini put da je nuklearno oružje bilo upotrebljeno u nekom ratnom sukobu.
Patricia Lewis, stručnjakinja za kontrolu oružja, kaže da su ovo bile “prave uvodne salve u trci za nuklearno naoružanje”, navodeći druge zemlje, pogotovo Sovjetski Savez, da pod hitno porade na izradi sopstvenog nuklearnog oružja, i kao faktor odvraćanja od napada, i kao projektovanje sile regionalno i globalno.
Manje od dvije godine nakon okončanja Drugog svjetskog rata, započeo je Hladni rat – borba svjetskih sila Amerike i Sovjetskog Saveza i saveznika obje strane koja je trajala više od 40 godina i povremeno prijetila da eskalira u nuklearni sukob.
Sovjeti su otpočeli sa pokušajima da izrade atomsku bombu tokom Drugog svjetskog rata i uspjeli 1949. godine kad su izveli prvu uspješnu probu, okončavši američki monopol na nuklearno naoružanje.
Poslije ovoga, obje strane su željele da izrade nuklearno oružje koje je još razornije. U narednih 15 godina, još tri zemlje su postale nuklearne sile. Velika Britanija, koja je sarađivala sa SAD na izradi nuklearnog oružja tokom Drugog svjetskog rata, 1952. godine je postala treća, a slijedila je Francuska 1960. i Kina 1964. godine.
Pet nuklearnih sila, Amerika, Sovjetski Savez, Velika Britanija, Francuska i Kina učvrstile su taj status 1960-ih. Ali zavladala je bojazan da bi broj nuklearno naoružanih država mogao značajno da poraste.
U odgovoru na to, Ujedinjene nacije su uvele Sporazum o neširenju (NPT), osmišljen da bi spriječio dalje širenje nuklearnog oružja, promovisao razoružavanje i potpomogao mirnodopsku upotrebu nuklearne energije.
Sporazum je stupio na snagu 1970. godine, ali nisu ga potpisale sve zemlje, a nuklearno oružje se jeste raširilo. Indija je postala nuklearna sila 1974, a Pakistan 1998. godine. Nijedna od ovih zemalja nije potpisala sporazum, dijelom iz sigurnosne zabrinutosti koju je svaka osjećala prema ovoj drugoj. Izrael također nikad nije potpisao sporazum.
Izraelski zvaničnici su ukazivali na regionalne prijetnje, tenzije i neprijateljstva mnogih njegovih susjeda prema njemu kao razloge za nepotpisivanje ovog sporazuma. On je nastavio politiku nuklearne dvosmislenosti, što će reći, ni potvrđivanja ni negiranja da posjeduje nuklearno oružje.
Sjeverna Koreja je isprva potpisala ovaj sporazum, samo da bi se povukla iz njega 2003. godine, okrivivši za to zajedničke vježbe Amerike i Južne Koreje.
U jeku tenzija postavilo se pitanje – ima li Iran nuklearno oružje?
“Koliko znamo”, Iran još nije izradio bombu, kaže Andrew Futter, profesor međunarodne politike na Univerzitetu u Leicesteru, u Velikoj Britaniji.
“Ali tehnički ili tehnološki, ne postoji pravi razlog da to ne učini”, dodao je on.
Iran, potpisnik Sporazuma o neširenju, oduvijek je tvrdio da je njegov nuklearni program mirnodopski i da nikada nije želio da izradi nuklearno oružje.
