Izjave Donalda Trumpa o Ukrajini u ponedjeljak bile su daleko od najveće objave koju je američki predsjednik mogao dati.
Dobre vijesti za Kijev su poznate. Trump je dopustio drugim članicama NATO-a da kupuju američko oružje i šalju ga Ukrajini.
U to su uključene Ukrajini prijeko potrebne rakete presretači Patriot i baterije koje ih ispaljuju. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je čak sugerirao da ih u jednoj NATO naciji ima još 17 “viška”.
Kakav god bio paketa naoružanja koji NATO na kraju ponudi, to je upravo ono što je Trump predložio tokom vikenda i upravo ono što Ukrajini treba, navodi se u analizi CNN-a.
Baraž ruskih balističkih projektila može zaustaviti samo američki Patriot i samo Bijela kuća može odobriti njihovu isporuku.
Ukrajini je nedostajalo i drugog sofisticiranog američkog oružja koje možda nije navedeno po nazivu, a moglo bi biti uključeno u sporazum. Ovo je kratkoročno, vitalno olakšanje.
No, tračak sumnje za Ukrajinu dolazi u onome što nije najavljeno – hitne sekundarne sankcije protiv kupaca ruske energije, koje bi mogle značajno isprazniti moskovsku blagajnu.
Opseg sankcija predloženih zakonom u američkom Senatu – potencijalno 500 posto na svu trgovinu s onima koji kupuju ruske ugljikovodike – bio bi poguban.
A te bi sankcije pogodile Kinu i Indiju – glavnog suparnika SAD, odnosno ključnog saveznika – u vrijeme kada su cijene nafte niske, ali trgovinska previranja velika.
Šteta na energetskim tržištima bila bi opipljiva, a SAD bi također bile pogođene vjerojatno višim cijenama nafte.
No, to dolazi sa značajnim zakašnjenjem, zajedno s pomalo “bezubom” prijetnjom sankcija protiv same Rusije (gotovo da nema trgovine za kažnjavanje).
Pedeset dana daje Vladimiru Putinu rok do septembra da Trump promijeni mišljenje ili da nagađanja o ljetnoj ofanzivi ruskog predsjednika promijene stvarnost bojnog polja do te mjere da Putin sam zatraži zamrzavanje sukoba.
To stvara prozor u kojem bi se New Delhi i Peking mogli pokušati odvojiti od ruske energije – malo vjerovatno s obzirom na njihovu ovisnost i koliko bi to bilo složeno – ili možda izvršiti pritisak na Moskvu da okonča rat.
I to je težak zahtjev za Peking, čiji su zvaničnici nedavno naznačili da ne mogu vidjeti Moskvu kako gubi sukob bez riskiranja da SAD svoju punu pažnju usmjere na svoje rivalstvo s Kinom.
Rok također pokazuje da Trump još nije odustao od najneuhvatljivijeg cilja svoje politike prema Ukrajini: da Kremlj zapravo želi mir i da ga još uvijek treba adekvatno uvjeriti u to.
Trump je ponovo postavio rok da prisili Rusiju na dogovor.
Ipak, važno je uhvatiti se za Trumpovu promjenu tona – glazba raspoloženja možda je trajniji pokazatelj politike Bijele kuće od navedenih specifičnosti.
Bio je znakovit trenutak u kojem je Trump prestao nazivati Putina ubojicom i naslikao sliku Bijele kuće gdje ga prva dama često podsjeća na to koliko žestoko ruski dronovi i rakete pogađaju Kijev.
Američki predsjednik se “ljuljao” kroz sva Putinova razdoblja – njegovo proljeće nade da je mir moguć, kratko ljeto diplomatije u Zaljevu i Istanbulu, pogoršanje odnosa i sada, konačno, istu zimu nezadovoljstva koja je bila “zadana “osnovna” pozicija Trumpovog prethodnika u Bijeloj kući Joea Bidena.
Ipak, nakon šest mjeseci, u kojima je ruska diplomatija – njena sintetička i performativna priroda, u kombinaciji s ciničnim, maksimalističkim zahtjevima – pokazala svoje mišiće, Trump još uvijek nije odustao od nagovaranja Kremlja da dobrovoljno zaustavi rat.
