Veliki novi britanski naučni projekat ima za cilj izgraditi dio ljudskog genoma potpuno od nule. Inicijativa, poznata kao Projekat Sintetički ljudski genom (SynHG), pokušat će dizajnirati i sastaviti potpunu sintetičku verziju jednog ljudskog hromosoma.
Projekat podržava fondacija Wellcome s iznosom od oko 12 miliona eura. Tim naučnika sa univerziteta Oxford, Kent, Manchester, Cambridge i Imperial College London digitalno će isplanirati cijeli DNK niz jednog hromosoma – što predstavlja oko 2% ljudskog genoma – i zatim ga konstruirati u laboratoriju koristeći umjetnu inteligenciju i robotske sisteme.
Molekularni biolog Jason Chin, koji vodi projekat i povezan je s Tehnološkim institutom Ellison i Univerzitetom Oxford, izjavio je da bi ovaj rad mogao transformisati način na koji razumijemo i oblikujemo ljudski DNK.
“Mogućnost sinteze velikih genoma, uključujući genome ljudskih ćelija, mogla bi preobraziti naše razumijevanje biologije genoma i duboko promijeniti horizonte biotehnologije i medicine. Projektom SynHG gradimo alate koji će sintezu velikih genoma učiniti stvarnošću”, rekao je.
Genetičar Robin Lovell-Badge s Instituta Francis Crick, koji nije uključen u projekat, kazao je da podržava cilj projekta.
“Nešto možete uistinu razumjeti tek kada ga uspijete izgraditi od nule”, rekao je, ali je upozorio da je potpuna sinteza još uvijek dalek cilj.
Iako trenutni projekat vjerovatno neće dostići tu razinu, moguće je da će jednog dana naučnici uspjeti stvoriti sintetičke ćelije koje se mogu efikasno uzgajati u laboratoriju. Međutim, dodaje da “nema nikakvog prijedloga za stvaranje sintetičkih ljudi. Nemamo pojma kako to učiniti, a vrlo vjerovatno bi bilo i krajnje nesigurno.”
Naučnici iz SynHG projekta ističu da sarađuju s akademskom zajednicom, civilnim društvom i industrijom kako bi riješili etička pitanja.
Sarah Norcross, direktorica Zaklade za edukaciju o genetici (Progress Educational Trust), naglasila je važnost otvorenog dijaloga.
“Moramo prepoznati da ovakva istraživanja nisu bez kontroverzi i da je ključno da istraživači i javnost budu u međusobnoj komunikaciji. Javnost mora imati jasno razumijevanje o čemu se ovdje radi, dok naučnici i finansijeri moraju dubinski razumjeti u kojem smjeru javnost želi da ova nauka ide.”
