Povećanje tjelesne aktivnosti i smanjenje sjedenja moglo bi pomoći u smanjenju rizika od raka dojke, pokazuje novo istraživanje.
Studija objavljena u časopisu British Journal of Sports Medicine dodatno je potvrdila da su određene promjene u ponašanju — više tjelesne aktivnosti općenito, energičnija aktivnost i manje sjedenja korisne u smanjenju rizika od raka dojke.
Iako su prethodne opservacijske studije pokazale povezanost između tjelesne neaktivnosti i sjedilačkog načina života s povećanim rizikom od raka dojke, teže je dokazati da oni direktno uzrokuju rak dojke. Međutim, naučnici su ovom studijom koristili tzv. Mendelovu randomizaciju, tehniku koja koristi genetske podatke kao zamjenu za određene faktore rizika kako bi se ispitao njihov uzročni efekat na bolest kako bi pokušali dokazati ovu vezu.
U ovom slučaju, genetska predispozicija za sjedilački ili aktivni način života procijenjena je kako bi se vidjeli učinci tjelesne aktivnosti na rizik od raka dojke. Nalazi sugeriraju da utjecaj tjelovježbe na rizik od raka dojke može biti čak jači nego što je ranije zabilježeno u opservacijskim studijama, tvrde istraživači.
“Ova Mendelova randomizacijska studija potvrđuje da su nalazi opservacijskih studija pouzdani i da postoji uzročna veza između tjelesne aktivnosti i smanjenog rizika od raka dojke,” rekla je za Health autorica studije Brigid Lynch, doktorica nauka, epidemiologinja raka i zamjenica voditeljice Odjela za epidemiologiju raka pri Vijeću za rak Victoria u Australiji.
Za studiju je tim međunarodnih istraživača iz Australije, Velike Britanije i SAD-a analizirao podatke 130.957 žena — 69.838 žena s invazivnim rakom dojke, 6.667 žena s lokaliziranim tumorima i 54.452 žena bez raka dojke. Podaci su prikupljeni iz 76 različitih studija.
Istraživači su se također fokusirali na podatke iz UK Biobanke o tome kako specifični geni utječu na to koliko su ljudi fizički aktivni ili neaktivni. Zatim su genetske podatke koristili kao zamjenu za tjelesnu aktivnost ili sjedilačko ponašanje, izračunavajući ukupni rizik od raka dojke kod sudionica i uspoređujući rizik kod osoba genetski predisponiranih za aktivan ili sjedilački stil života.
Otkrili su da osobe s genetskom predispozicijom za veću tjelesnu aktivnost imaju 41 % manji rizik od invazivnog raka dojke. Osobe koje genetski češće intenzivno vježbaju tri ili više dana u sedmici imaju 38 % manji rizik od raka dojke. Također su utvrdili da duže vrijeme sjedenja može povećati rizik od raka dojke do 104 %, posebno kod agresivnijih oblika raka s lošijom prognozom.
“Zaključak je da ova studija dodatno potvrđuje dokaze da tjelesna aktivnost može utjecati na rizik od raka dojke,” rekao je dr. Eric Winer, ravnatelj Onkološkog centra Yale.
Ovo nije prva studija koja pokazuje vezu između tjelesne aktivnosti i smanjenog rizika od raka dojke, ali korištenje Mendelove randomizacije dodatno je ojačalo dokaze. “Sve vrste studija imaju svoje prednosti i slabosti, ali kada možemo koristiti različite metode i objediniti njihove nalaze, to značajno jača dokaze,” rekla je Lynch.
Meta-analiza iz 2019. godine, koja je obuhvatila 10 studija, pokazala je da su preživjele osobe s rakom dojke koje su vježbale imale 40 % manji rizik od smrti u odnosu na one koje nisu bile fizički aktivne. Sličan trend zabilježen je i kod drugih vrsta raka, poput kolorektalnog karcinoma i raka prostate.
Nije potpuno jasno, ali smatra se da tjelovježba može smanjiti upalu u tijelu i razinu spolnih hormona — uključujući estrogene i androgene koji su povezani s većim rizikom od raka dojke.
Iako postoji niz teorija, potrebna su daljnja istraživanja za bolje razumijevanje ovog mehanizma, napomenuo je dr. Winer.
Studija dodatno potvrđuje da povećanje tjelesne aktivnosti i smanjenje sjedenja mogu pomoći u prevenciji raka dojke. Općenito se preporučuje 150 do 300 minuta umjerene tjelesne aktivnosti sedmično ili 75 do 100 minuta energične tjelovježbe, jer je ta količina povezana s nižim rizikom od raka.
“Tjelesna aktivnost je važna strategija u kontroli raka, trebali bismo više raditi na stvaranju okruženja koja olakšavaju redovnu aktivnost,” rekla je Lynch.
Dr. Winer savjetuje ženama u postmenopauzi da održavaju zdravu tjelesnu težinu, jer je pretilost poznati faktor rizika za rak dojke. Masno tkivo može povećati nivo estrogena i dovesti do viših razina inzulina, što može doprinijeti razvoju raka dojke.
Također, zdrava prehrana bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama može pomoći u smanjenju rizika.
Izbjegavanje alkohola važan je dio prevencije jer čak i mala količina alkohola može povećati rizik. Ako se ne želite potpuno suzdržavati, preporučuje se ne više od jednog pića dnevno (350 ml piva, 150 ml vina ili 45 ml žestokog pića).
Za osobe s povećanim rizikom zbog porodične istorije ili genetskih mutacija, preporučuju se genetsko savjetovanje, lijekovi za smanjenje rizika ili čak mastektomija.
Osim preventivnih mjera, ključno je redovno obavljanje pregleda kako bi se rak otkrio u ranijoj fazi, kad je lakše liječiti.
