Sve više Android telefona u današnje vrijeme ima brže vrijednosti punjenja, no često s vrlo različitim snagama i brzinama. Istodobno se na tržištu mogu naći i telefoni s različitim kapacitetima baterija od kojih se neki ističu s visokim mAh vrijednostima.
Pošto će samo rijetki Android telefoni imati kombinaciju vrhunskog brzog punjenja i velikog kapaciteta baterije, postavlja se pitanje kojoj stavci dati prednost.
Android telefoni koji imaju baterije s 5.000 ili 6.000 mAh su sjajni i s njima bez problema uređaj može izdržati cjelodnevni rad, čak i pod velikim opterećenjima.
Problem s većim dijelom ovakvih uređaja je da ne podržavaju brzo punjenje ili su njegove vrijednosti znatno skromnije. Idealan primjer za to je Google Pixel 9a koji dolazi s baterijom od 5.100 mAh (najvećom svih vremena u kategoriji Pixel telefona), no podržava punjenje od samo 23 W. To znači da će vam trebati gotovo 2 sata da se ovaj telefon napuni do kraja.
Jasno je da ovakvo punjenje nikako ne može biti praktično i da se kod Pixel 9a modela uvijek treba razmišljati o punjenju. Kod telefona s bržim punjenjem to potpuno izostaje.
Uzmimo za primjer OnePlus 13 koji ima podršku za punjenje od 80 W. On može doći do punog kapaciteta nakon punjenja od samo pola sata. Korisnik uopće ne treba razmišljati o tome ako je punjenje odrađeno ranije jer se ono odvija vrlo brzo i u par minuta je uređaj već spreman za korištenje.
Iako OnePlus 13 ima cijenu gotovo dvostruko veću od Pixela 9a, brzo punjenje značajan je faktor u kontekstu praktičnosti i cjenovna razlika je opravdana.
Jedna od mana korištenja Android telefona s velikim kapacitetom baterije i sporijim punjenjem je jedna učestala navika korisnika. Radi se o navici da se uređaj puni do vrijednosti od 100 posto kako se ne bi trebalo pristupiti ponovnim punjenjima.
Kod telefona koji imaju brže punjenje ovakva praksa je nepotrebna jer se svaki veći pad u nivou baterije može nadoknaditi za nekoliko minuta.
Kontinuirano punjenje telefona od 0 do 100 posto s vremenom vodi do veće istrošenosti baterije. Ograničavanjem ciklusa punjenja do 80 posto izbjegava se trošenje resursa baterije, a takva je česta praksa korisnika telefona s brzim punjenjem.
U takvoj situaciji ciklusi punjenja telefona su češći, no moderne baterije dizajnirane su kako bi to podnijele.
Zapamtite da punjenje baterije do 80 posto predstavlja za nju mnogo „zdraviju“ opciju u odnosu na neprestano crpljenje do 0 i ponovno punjenje do vrijednosti od 100 posto.
Veliki kapacitet baterije vam ništa ne znači ako ste na 10 posto njenog nivoa, a nigdje u blizini nema mogućnosti za punjenje. Čak i da je punjenje moguće, provest ćete dosta vremena s čekanjem, a u stresnim situacijama to je zadnje što treba.
Telefon s brzim punjenjem vraća se u funkciju u nekoliko minuta i zbog toga kao korisnik nikad ne trebate panično gledati razinu baterije i unaprijed planirati punjenje.
Neki korisnici imaju naviku puštati telefon da se puni preko noći, no ipak veći dio njih više voli imati jedno ili dva punjenja od pola sata tokom dana. Neki telefoni čak imaju funkcije kao što su prilagođeno punjenje koje se završava u određeno vrijeme ili kada se probudite, no ni to nije toliko praktično kao telefon s bržim punjenjem.
Telefoni s bržim punjenjem definitivno su uređaji koji tehnologijom mijenjaju način na koji se koriste. Punjenje preko noći ili planiranje punjenja polako postaju aktivnosti koje korisnik više ne mora odrađivati.
Iako tržište i dalje ima mnoge uređaje koji se nastoje promovirati s većim kapacitetom baterije, po pitanju praktičnosti su telefoni s bržim punjenjem znatno bolja opcija.
