U nekoj tački naše budućnosti, ako je vjerovati naučnoj fantastici, čovječanstvo će krenuti u svemir da rudari asteroide za plemenite metale koje bi vratilo na Zemlju – za dobrobit čovječanstva ili za borbu protiv robota gospodara (nepotrebno precrtati). Ali, prema novoj studiji, mogli bismo si znatno olakšati posao tako što bismo – rudareći Mjesec.
Ideja je prilično jednostavna. Ako ste ikada pogledali Mjesec, primijetit ćete da je gotovo potpuno prekriven kraterima. Da bismo vam dali sliku razmjera: jedna studija iz 2020. godine identificirala je preko 109.000 novih kratera u niskim i srednjim geografskim širinama Mjeseca, piše IFLS.
„Lunarni krater nastaje kada asteroid, meteoroid ili komet – obično putujući brže od brzine zvuka – udari u površinu Mjeseca“, objašnjava NASA. „Energija objekta – određena njegovom veličinom, gustinom i brzinom – kao i vrsta površine u koju udara i ugao pod kojim udara, sve to utiče na to kakav će se krater formirati u toj eksplozivnoj koliziji.“
I dok biste mogli pomisliti „jadni Mjesec“ koji neprestano prima udarce, ako ste svemirski prospektor, vaše bi oči vjerovatno zasjale u obliku dolarskih znakova. Jer, kako se navodi u novom naučnom radu, mnogi od tih udara najvjerovatnije su deponovali plemenite metale na površinu Mjeseca (ili barem dovoljno blizu nje da se mogu eksploatisati).
Još 2014. godine, tim istraživača predvođen Martinom Elvisom pokušao je procijeniti broj asteroida bliskih Zemlji koji sadrže rude plemenitih metala. Novi tim, koji predvodi nezavisni istraživač i astronom Jayanth Chennamangalam, primijenio je te probabilističke metode na asteroide koji su udarali u Mjesec, pokušavajući procijeniti koliko se ostataka asteroida s rudom nalazi na Mjesecu – u područjima gdje bi ih se moglo komercijalno iskopavati.
Zadatak nije bio nimalo lak: morali su procijeniti veličinu impaktora, vrstu metala koje sadrže, te koliko bi tih objekata pogodilo Mjesec pri brzini koja bi omogućila da dragocjeni metali ostanu blizu površine.
Za svemirske rudare vijesti su obećavajuće: prema njihovim proračunima, gotovo 6.500 kratera na Mjesecu potencijalno sadrži količine plemenitih metala koje bi se isplatilo eksploatisati.
„Kada uzmemo u obzir kratere promjera 1 km i više, procjenjujemo gornju granicu broja kratera s ostacima asteroida koji sadrže značajne količine metala iz platinske grupe, kao i onih koji sadrže značajne količine vode u obliku hidratiziranih minerala“, navodi se u radu.
„Za konzervativniji prag od 5 km, i dalje procjenjujemo broj kratera s ostacima koji sadrže znatne količine platinskih metala. Ove vrijednosti su 10 do 100 puta veće od broja asteroida bliskih Zemlji s rudom, što sugerira da bi moglo biti isplativije – i profitabilnije – rudarenje asteroida koji su već pali na Mjesec, nego onih koji su još u orbiti“, dodaju.
Prema grubim procjenama koje je Chennamangalam dao za New Scientist, vrijednost tih metala mogla bi premašiti 1 bilion dolara.
„Danas se astronomija radi radi zadovoljenja znatiželje“, rekao je. „Ima vrlo malo praktičnih primjena i uglavnom se finansira novcem poreskih obveznika, što znači da zavisi od političke volje. Ako možemo komercijalizirati svemirske resurse – bilo na Mjesecu ili asteroidima – privatne kompanije će početi investirati u istraživanje Sunčevog sistema.“
Studija je objavljena u časopisu Planetary and Space Science.
