Tri dana temperatura iznad 39 stepeni. Ne spada, lijekovi ne pomažu. Užasan umor, blagi respiratorni simptomi, potpuno bunilo. Odem u porodičnu ambulantu JU Domovi zdravlja. Čekaonica krcata. Često je krcata, ali je neobično to sto je u čekaonici mnogo vise mladih osoba nego starijih. Strpljivo čekam, osjećam da temperatura raste.
Napokon me prozivaju. Ulazim u ordinaciju, kažem kakve simptome imam. Doktorica mi pregleda grlo, kaže uredu je, nije upaljeno. Posluša mi pluća i kaže napravite laboratorijske pretrage da vidim hoću li vas slati pulmologu. Pitam misli li da su pluća, kaže vidjet ćemo prvo nalaze. Odlazim kući, temperatura ne pada, slabost sve izraženija, sumnjam da imam upalu pluća. Ujutro laboratorija i popodne ponovo pod temperaturom kod doktorice.
Gleda nalaze i kaže: “Imate ovu dobrinjsku bolest”. Pitam se jesam li dobro čula, kakva dobrinjska bolest?! Pitam šta imam, ona pojašnjava da svakih drugi pacijent koji dođe ima iste simptome, visoku temperaturu i povišene jetrene enzime, pokazuje mi moj nalaz koji je izrazito loš. Pitam šta je to, kaže ne znamo ništa, ali znamo kako se liječi. Propisuje mi antibiotik, lijekove za jetru, savjetuje sa uzimam probiotik.
Potpuno zbunjena, užasno se loše osjećam, temperatura ne popusta, danima ne jedem, noću ne spavam, dane provodim u nekom bunilu. I tako sve do četvrtka popodne kada je temperatura napokon spala. Pitam se kako se tek tako paušalno postupa sa pacijentima, propisuju ozbiljni antibiotici, daje dijagnoza dobrinjske bolesti. Da, živim na Dobrinji, ili ako ćemo iskreno, spavam na Dobrinji. Ali bolest koju doktorica tako naziva, malo mi to vrijeđa razum. Iako, neko ju je morao instruirati da pacijentima ne govori od čega ih liječi.
I krenem istraživati. Nekoliko telefonskih poziva bilo je dovoljno da saznam da postoje registirani slučajevi leptospiroze, ozbiljne zoonoze koja daje simptome identične mojima, da su oboljeli uglavnom iz sarajevske općine Novi Grad, primarno s Dobrinje. Da su neki liječeni na KCUS-u. Da ovo opasnu bakteriju, koja može biti i kobna ako se ne liječi, prenose glodari. Što imam više informacija, više mi nije dobro.
Dakle, najmanje mjesec se zna za to i svi šute. U tom su zavjetu šutnje, nevjerovatno bili jedinstveni. Domovi zdravlja, Zavod za javno zdravstvo KS, KCUS, Vlada KS. Svi kao zaliveni šute, dok zaraza bukti Sarajevom, valjda potpuno sigurni da se niko od pacijenata neće zapitati šta je dobrinjska bolest.
Ni ne treba čuditi što su bili tako sigurni, tri decenije nas eutanaziraju, ubjeđuju da nam je dobro, da oni bolje od nas znaju šta je dobro za nas. A oko nas se godinama gomila smeće, ne prazne se kontejneri, ne peru se ulice, ne vrše se dezinfekcije. dezinsekcije i deratizacije. Dakle, osnovni postulati higijene javnih prostora. U glavnom gradu, u 21. stoljeću. I za to niko nije odgovoran, niti je odgovarao, ni prethodna ni trenutna vlast.
Informaciju mi je potvrdio Zavod za javno zdravstvo KS. Nisu imali kud, upit je sadržavao sve detalje. Inače, ne znamo kada bi nam rekli da nam zarazu prenose miševi i pacovi, ne znamo da li bi ikada inspekcija vršila nadzor mjesta na kojima se prodaje hrana, da li bi odvezli smeće i oprali ulice. I da se ne zavaravamo, ovo će trajati dok broj zaraženih ne bude nula. I onda opet sve po starom, da se ne navikavamo na previše čistoće.
Zakazali su svi i niko nema opravdanja. Ono sto smo čuli od zvaničnika, koji su se oglasili nakon što su njihov posao odradili mediji, je sramotno i ponižavajuće. I za ostavke. Neće proći izlike kako je odgovornima u Zavodu trebalo vremena. Odgovorni iz domova zdravlja šute, pokrili se po glavi i čekaju da prođe. Iz RAD-a drže lekcije o nadležnostima i krive građane, a premijer KS Nihad Uk kaže da je sve pod kontrolom i da ne treba širiti paniku.
E pa, ako mu to do sada niko nije rekao, ništa nije pod kontrolom, sistem vam se raspao, ne znate šta radite i krajnje je vrijeme za paniku. Ave je truhlo u sistemu, zapravo sistema nema. I to je savršeno jasno svima, osim valjda premijeru. Ono što se u civiliziranim društvima odvija automatizmom – deratizacija, higijena, inspekcije, informisanje – kod nas je zatrpano pod gomilom nemara, šutnje i nesposobnosti.
I da se vratimo na građane, one koji bacaju smeće, odlažu otpad na mjesta koja za to nisu predviđena ili hrane golubove. I to pokazuje da vam sistem ne funkcionira. Ako ga ne znate napraviti, prepišite. Jer nisu u zemljama EU građani discipliniraniji ili “čistiji“ od nas. Samo žive u sistemu koji im osigurava čiste ulice i koji prazni kontejnere svakog dana. S druge strane, isti taj sistem ima mjere za sve koji ga ne poštuju. Postoje kazne, i neko ko jednom plati kaznu jer je iznio stari kauč pred ulaz, to više neće ponoviti.
Napraviti sistem i učiniti ga učinkovitim je posao vlasti i svih institucija koje ima na raspolaganju. Ili ga znate napraviti ili ne znate, ali nemojte nas potcjenjivati i lagati kako nešto držite pod kontrolom.
Zaraza leptospirozom koja hara Sarajevom je alarmantan simptom višedecenijskog institucionalnog propadanja. I neka opozicija ne likuje zbog epidemije, bili su vlast decenijama i nisu uradili ništa kada su za to imali priliku.
A, panika, ona nije nastala zato što je informacija objavljena. Panika je nastala jer su institucije zakazale.
