Genetski modifikovana hrana (GM hrana) već decenijama izaziva kontroverze i rasprave širom svijeta. Neki je vide kao rješenje za globalnu prehrambenu krizu, dok je drugi doživljavaju kao prijetnju ljudskom zdravlju i prirodi. Ključno pitanje za većinu ljudi ostaje isto: da li GM hrana negativno utiče na zdravlje?
Genetski modifikovana hrana nastaje kada se DNK biljke ili životinje promijeni u laboratoriji s ciljem postizanja određenih osobina – otpornosti na bolesti, sušu, insekte, ili poboljšanja prinosa i nutritivnog sastava. Najčešće modifikovane biljke su kukuruz, soja, pamuk i uljana repica. Proces modifikacije se odvija precizno, ali ipak uključuje intervenciju u prirodni genetski kod.
Ogromna većina naučnih istraživanja i stručnih tijela, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), Evropsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA) i Američku upravu za hranu i lijekove (FDA), slaže se u jednom: GM hrana koja je prošla regulatorne provjere trenutno nije dokazano štetna po ljudsko zdravlje. To znači da nema uvjerljivih dokaza da je konzumacija GM hrane povezana s bolestima poput raka, alergija ili hormonalnih poremećaja.
Zabrinutost postoji, prvenstveno zbog dugoročnih efekata koji još uvijek nisu dovoljno istraženi. Većina studija se bazira na kratkoročnim ispitivanjima, dok efekti hronične konzumacije GM hrane kroz decenije nisu potpuno poznati. Osim toga, neki kritičari ukazuju na moguću pojavu “neočekivanih” alergijskih reakcija ili interakcija s drugim hranljivim tvarima.
Takođe, postoji zabrinutost oko načina na koji se GM usjevi uzgajaju – konkretno, korištenje herbicida poput glifosata, koji se često vezuje za GM sorte. Neki naučnici tvrde da upravo hemikalije koje prate uzgoj takvih biljaka mogu predstavljati veći zdravstveni rizik nego sama genetska modifikacija.
Prema trenutno dostupnim podacima, genetski modifikovana hrana ne predstavlja neposrednu prijetnju ljudskom zdravlju ako se koristi u okviru važećih standarda i pod nadzorom relevantnih institucija. Ipak, zbog ograničenosti dugoročnih istraživanja, oprez i dalje ima smisla. Ključ je u transparentnosti, strogoj kontroli i nastavku nezavisnog naučnog praćenja. GM hrana nije nužno “loša”, ali zaslužuje pažnju i odgovorno upravljanje.
