Demis Hassabis je dobio Nobelovu nagradu iz hemije upravo zahvaljujući umjetnoj inteligenciji: 39-godišnji britanski naučnik u Googleovoj firmi DeepMind je razvio model AlphaFold2 uz čiju pomoć se mogu predvidjeti strukture praktično svih do sad poznatih 200 miliona oblika bjelančevina.
No niti to nije sve što se umjetnom inteligencijom može još postići, uvjeren je Hassabis. Bjelančevine su praktično svi najvažniji dijelovi ljudskog tijela i tu onda AI može lako utvrditi nekakav poremećaj. ‘Mislim da ćemo jednog dana možda moći izliječiti sve bolesti uz pomoć AI-ja’, izjavio je naučnik u razgovoru na stanici CBS News. Voditelj Scott Pelly ga je pitao: ‘To je kraj svih bolesti?’ To nam je nadohvat ruke, tvrdi Hassabis. ‘Možda već u sljedećem desetljeću, zapravo ne znam zašto to ne bismo mogli.’
Drugi naučnici nisu baš tako sigurni. Biohemičarka i informatičarka Katharina Zweig objašnjava kako se tek na temelju trodimenzionalne strukture neke bjelančevine može procijeniti koju funkciju ima ‘jer to zapravo još ne znamo za većinu bjelančevina u ljudskom tijelu’, priznaje profesorica s Algorithm Accountabillty Lab Tehničkog univerziteta Kaiserslautern-Landau, prenosi Deutsche Welle.
Kad bi znali namjenu i uočili kako se kod određenih bolesti mijenja struktura bjelančevine, onda se može doći do zaključka da je ta promjena i razlog bolesti, objašnjava profesorica Zweig. ‘A onda se može razviti lijek koji bi spriječio da se bjelančevine razviju u pogrešnu strukturu.’
Donedavno je bio potreban čitav jedan doktorski rad kako bi se utvrdila struktura jedne jedine bjelančevine, izračunala i modelirala u prostornom modelu. ‘To je trajalo barem tri do pet godina. Ovaj alat umjetne inteligencije Hassabisa je stvarno revolucija’, kaže njemačka naučnica.
Ipak, treba biti oprezan u takvim procjenama kad je riječ o konkretnim, patološkim promjenama u našem tijelu, upozorava Florian Geissler s instituta Fraunhofer za kognitivne sisteme. ‘Ali ima veoma mnogo primjera gdje bjelančevine imaju veliku ulogu.’
On se lako može složiti kako će umjetna inteligencija i u medicini omogućiti stvari ‘koje si danas uopće ne možemo zamisliti’. Ali ni on, kao ni profesorica Zweig, ne vjeruju da ćemo za deset godina biti u stanju izliječiti sve bolesti. Jer i uz nekakvo nevjerojatno ‘pametno’ računalo će se teško moći reći koja od mnoštva bjelančevina doista i izaziva određenu bolest.
‘Tu se pojavljuju i mutacije koje imaju drugačiju trodimenzionalnu strukturu. Statistički se može činiti da su one razlog za neke simptome bolesti, ali su zapravo potpuno bezopasne’, kaže Zweig. A čak i kada bi se utvrdilo kako neka bjelančevina pokazuje nastanak oboljenja, onda tek počinje dugi proces prije nego što bi lijek došao u apoteku. ‘To se najprije mora isprobati u kliničkim studijama, tu treba i dovoljno pacijenata, a onda sve to još mora biti i odobreno. Zato, po mom mišljenju to sigurno neće ići tako brzo.’
Umjetna inteligencija u svakom slučaju može bitno olakšati rad ljekara: na CT nalazima će mnogo brže ukazati na eventualne patološke promjene u tkivu, kaže profesor Geissler. Liječnik bi trebao znati i moguće nuspojave u kombinaciji određenih preparata, ali kombinacija ima toliko mnogo da tu AI itekako može pomoći optimiranju terapije, prenosi Deutsche Welle.
On također vidi i angažiranje AI-a za rješavanje birokracije: ‘Računar može automatski sažeti razgovor s bolesnikom i pisati izvještaje za zdravstveno osiguranje. To bi u zdravstvu uštedjelo mnogo dragocjenog vremena i tu će AI svakako imati odlučujuću ulogu.’
Ali inače je skeptičan, pogotovo kod tvrdnje da će postojati lijek za baš sve bolesti. Činjenica jest da istraživanje novog lijeka košta ogromne novce tako da se istražuju lijekovi samo za bolesti od koje boluje dovoljno ljudi i koji povrh toga trebaju imati i dovoljno novaca da bi kupili taj lijek. Lako je moguće da će uz AI istraživanje postati kraće – pa tako i jeftinije, ali realno je pretpostaviti da će uvijek ostati rijetke bolesti za čije liječenje nema specifičnih lijekova.
Već i kod dijagnoze je Geissler nepovjerljiv: ‘Ne poznajem niti jedan AI sistem koji je već danas dovoljno pouzdan da bi zamijenio ljudskog ljekara’, kaže stručnjak. Kod nekih bolesti je to razmjerno jednostavno: u kontroli šećera u krvi postoje provjerene metode i jasne granice prema kojima se može dijagnosticirati dijabetes. Ali inače su daleko najvažniji iskustvo i moć opažanja ljekara kako bi i kod proturječnih simptoma ipak postavio pravu dijagnozu.
A onda je tu i etičko pitanje treba li dopustiti računaru odluku o intervenciji u ljudskom tijelu – jer tu uvijek može nešto krenuti i krivim putem. Zato je Geissler uvjeren da će u dogledno doba medicina svakako ostati u rukama ljekara.
Već postoje aplikacije koje uz umjetnu inteligenciju ‘dijagnosticiraju’ bolesti, ali tu su oba stručnjaka skeptična. Geissler komentira te programe kao nekakvu vreću ‘u koju nešto stavljate i onda iz nje nešto izlazi, ali ne znate sigurno kako je uopće došlo do te odluke’.
I Katharina Zweig priznaje: ‘Mi ne možemo gledati u računar kako je nešto ‘naučio’ i kako je došao do ‘dijagnoze’. Stoga mi ne možemo ni biti sigurni da će računar to učiniti po istim načelima po kojima bi postupala ljudska bića.’
