Benzinski motori i dizelski motori rade na različitim principima, i to je jedan od primarnih razloga zašto može biti opasno dodati benzinsko gorivo u rezervoar s dizelskim gorivom. Ulijevanje benzina u dizelski motor puno je štetnije nego obrnuto, a razlog je što benzin smanjuje podmazivanje pa zbog različitog procesa paljenja može doći do oštećenja motora.
Svaki majstor će reći i kako u najgorem slučaju može doći do ozbiljnih kvarova motora koji su izuzetno skupi za popravak.
Krenimo od hemijskih sastava i fizikalnih svojstava benzina i dizela – dizel je gušći, masniji i služi kao lubrikant za dijelove dizelskog motora, dok je benzin lakši, hlapljiviji i ne pruža isto podmazivanje. Pri pokretanju dizelskog motora koristi se kompresijsko paljenje na način da se gorivo ubrizgava pod visokim tlakom i pali zbog visokih temperatura nastalih kompresijom zraka u cilindru. Ako u dizelski motor uđe benzinska smjesa, to može dovesti do nepravilnog paljenja i oštećenja dijelova motora kao što su klipovi, ventili i brizgaljke, piše HAK Revija.
Kako benzin ne nudi dostatno podmazivanje (razrjeđuje dizelsko gorivo), može doći do problema s radom pumpi i injektora u dizelskim motorima. Benzin će se u cilindru zapaliti prerano, zbog visokih kompresija u dizelskim motorima, a to može uzrokovati lupanje i oštećenje klipova i cilindara.
Ako zabunom u vozilo s benzinskim motorom natočite dizel (što je teže za izvesti zbog dizajna “pištolja”), to gorivo je teže i masnije od benzina te će potonuti na dno rezervoara jer je dizel teži od benzina. Različiti hemijski sastavi benzina i dizela mogu potaknuti koroziju u komponentama dizelskog motora. Ako vam se dogodi greška pri točenju, nemojte pokretati motor, nego odmah pozovite stručni servis ili prevezite vozilo do servisa kako bi se ispraznio spremnik goriva. Preventivno, ako će vozilo koristiti i manje iskusna osoba, možete kupiti posebne poklopce ili adaptere koji sprečavaju takav scenarij.
Manjak antifriza u rashladnom sistemu motora i dodavanje pogrešne vrste također može dovesti do problema. Miješanje različitih vrsta antifriza može dovesti do kemijskih reakcija i oštećenja rashladnog sustava, a dolazi i do pjenjenja što smanjuje učinak hlađenja.
Iako je boja najčešći znak raspoznavanja vrste antifriza, to ne mora biti baš tako jer proizvođači mogu koristiti različite boje. Na tržištu su najčešće dostupni plavi i crveni antifriz koji koriste različite vrste aditiva za zaštitu motora od korozije, utječu na smanjenje nastanka kamenca i djeluju na poboljšanje prijenosa topline.
Plavi antifriz najčešće koristi anorganske aditive (može biti i zelene boje), ali ima kraći vijek trajanja (do dvije godine ili 50.000 km) tako da se češće mijenja, a smatra se i da je manje prikladan za moderne motore s aluminijskim dijelovima.
Crveni antifriz koristi organičke aditive, može biti u narandžaste, ljubičaste ili ružičaste boje, a vijek trajanja mu je do pet godina ili 250.000 km te pruža bolju zaštitu od korozije, posebno za aluminijske motore, a i manje su štetni za okoliš. Postoji i hibridna vrsta antifriza koja kombinira anorganske i organske inhibitore korozije, dolazi u žutoj, tirkiznoj ili narandžastoj boji te pruža dobru zaštitu od korozije za različite vrste metala.
Vijek trajanja je između prve dvije vrste antifriza. Postoji još nekoliko vrsta antifriz tekućina koji uključuju silikate, fosfate i organske kiseline. Ako dođe do miješanja, najbolje bi bilo isprati sustav hlađenja i napuniti ga odgovarajućim antifrizom.
Ako u rashladnom sistemu zbog isparavanja ili curenja nedostaje antifriza te ga je potrebno samo nadopuniti, a nemate pri ruci odgovarajući, rješenje je dodati destiliranu vodu koja ne sadrži minerale ili nečistoće koje bi mogle uzrokovati nakupljanje kamenca ili koroziju u sistemu hlađenja.
Antifriz je u rashladnom sistemu vozila vrlo često već razrijeđen s vodom u određenom omjeru, pa ako dodate destiliranu vodu, doći će do smanjenja učinkovitosti antifriza te će tekućina manje učinkovito štititi motor od smrzavanja u zimskim uvjetima i od pregrijavanja ljeti.
Nemojte u ekspanzionu posudu ulijevati običnu vodu jer ona sadrži minerale, a to će uzrokovati taloženje kamenca unutar sustava hlađenja, što može dovesti do začepljenja hladnjaka, pumpe za vodu i drugih dijelova sustava.
Još jedno potencijalno mjesto za miješanje tekućina je posuda za kočiono ulje te i u tom slučaju treba biti oprezan. Glavni razlog je temperatura vrelišta – DOT 3, DOT 4, DOT 4 LV i DOT 5.1 su sintetične tekućine na bazi glikola i one se smiju miješati, za razliku od silikonskog DOT 5, koje se nikad ne smije miješati s drugim vrstama kočionih tekućina jer to može dovesti do ozbiljnih problema u kočionom sistemu.
Dakle, ne smiju se miješati tekućine s nižim vrelištem, što može smanjiti ukupnu kvalitetu kočionog ulja te će se time negativno utjecati na sigurnost vozila. Naime, kočioni sistemi su zatvoreni te miješanje ili dolijevanje može dovesti do problema s vrelištem ili stvaranja zračnih mjehurića, što može smanjiti efikasnost kočenja.
Iako neki vlasnici vozila samoinicijativno nadolijevaju ulje, preporučljivo je zamijeniti cijelu količinu ulja, nego ga nadolijevati.
Miješanje djelomično i potpuno sintetičkih te mineralnih ulja nije opasno kao prethodno spomenute tekućine, ali se preporučuje paziti na viskoznost. Nađete li se u situaciji da u motoru nedostaje ulja, a pri ruci nemate odgovarajuće ulje, manja će šteta biti dodati drugu vrstu ulja nego voziti bez ulja. Iako će mnogi paziti na naziv proizvođača, puno je bitnije paziti na specifikacije ulja.
Mineralna ulja su jeftinija te pružaju manju zaštitu, ali i slabije performanse te utječu na potrošnju goriva, a najčešće se koriste u starijim motorima te vozilima s manjim performansama. Djelomično ili polusintetička ulja su mješavina mineralnih i sintetičkih ulja te pružaju bolju zaštitu i performanse od mineralnih ulja, a cjenovno su negdje u sredini, dok su najskuplja potpuno sintetička ulja najrafiniranija ulja te pružaju najbolju zaštitu i performanse, imaju dulji interval zamjene i smanjuju potrošnju goriva. Pružaju najbolja svojstva na niskim i visokim temperaturama.
Šta ako primijetite da u akumulatoru nedostaje tekućine? Voda iz elektrolita tokom vremena isparava, a to dovodi do smanjenja nivoa tekućine. Budite oprezni jer je riječ o tekućinama opasnima za ljudsko zdravlje. Uz zatvorene postoje i akumulatori s čepovima na ćelijama koji zahtijevaju održavanje, što znači provjeru nivoa tekućine u svakoj ćeliji i nadopunu dolijevanjem destilirane vode.
Pazite i do kojeg nivoa dolijevate destiliranu vodu te nikad nemojte dolijevati običnu vodu jer minerali mogu uzrokovati stvaranje kamenca i koroziju u akumulatoru, smanjujući njegovu učinkovitost i životni vijek.
