Milorad Dodik je zapravo odavno trebao biti u zatvoru. Ali do sada se niko nije usudio da ga uhapsi, iako je naredba za to bila na snazi više od mjesec dana. I tako je čovjek iskoristio svoju slobodu da se sastane s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom – i da osigura da njemačkoj državnoj ministrici Ani Lührmann prijeti nasiljem, piše njemački Welt.
Dodik je predsjednik srpskog dijela Bosne i Hercegovine, RS. Optužen je da je pokušao da odvoji region od ostatka zemlje. U tu svrhu donio je zakone prema kojima pravosudni organi bosanske države i federalna policija više nisu imali zvaničnu vlast na teritoriji RS. To bi bila de facto podjela zemlje – sa nesagledivim posljedicama koje bi mogle ugroziti mir.
“Dodikove prijetnje i konkretan pokušaj podrivanja Ustava Bosne i Hercegovine u RS, čak i silom, graniče se sa pokušajem državnog udara”, rekao je za WELT Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini na marginama Foruma diplomatije u Antaliji čiji je domaćin tursko Ministarstvo vanjskih poslova. Schmidt ima funkciju koja mu daje dalekosežna ovlaštenja da podržava Dejtonski mirovni sporazum. Na primjer, može donijeti ili ukinuti zakone i smijeniti zvaničnike ako ugrožavaju mir u zemlji. Muškarci poput Dodika, na primjer.
Bosanskohercegovački sud pozvao je Dodika zbog sumnje da je prekršio Ustav zemlje, što je on ignorisao, zbog čega je za njim raspisana potjernica. U ovoj uzavreloj situaciji, Lührmann je otputovao u Bosnu i Hercegovinu kao predstavnik njemačke savezne vlade – kako bi jasno stavio do znanja da Njemačka neće tolerirati napade na integritet zemlje.
U Banja Luci, glavnom gradu srpskog dijela zemlje, sastala se sa predstavnicima opozicije i civilnog društva. Tamo je rekla da su joj Dodikovi predstavnici prijetili i da su je proglasili personom non grata. Dodik nema ovlasti da nekoga proglasi nepoželjnim, jer srpski dio zemlje nije nezavisna država – čak i ako bi Dodik to želio. Incident je očigledno bio reakcija na sankcije koje su Njemačka i Austrija uvele Dodiku. Njemu i njegovim najbližim saradnicima više nije dozvoljen ulazak ni u jednu zemlju.
„Dodik je proglasio RS svojom ličnom tvrđavom – uz očekivanje da će ga tu braniti sve snage sigurnosti“, kaže Schmidt. “Ovo je moglo dovesti do sukoba – možda između lokalne i državne policije.” Činjenica da stvari nisu došle ovako daleko je bila i zbog razboritog pristupa i pametne intervencije međunarodne zajednice.
U međuvremenu, Ustavni sud BiH izdao je privremenu zabranu kojom se ukidaju separatistički zakoni o pravosuđu srpskog dijela zemlje. Ali to ne sprječava eskalaciju: Bosna i Hercegovina je u najvećoj krizi od bosanskog rata od 1992. do 1995. godine, u kojem je ubijeno više od 100.000 ljudi . Kako je situacija tako napeta, zaštitne snage EU Eufor su već u martu rasporedile dodatne vojne jedinice u Bosnu i Hercegovinu.
EUFOR prati poslijeratni mirovni sporazum u Bosni i Hercegovini i ima zadatak da osigura sigurno okruženje i spriječi sukobe.
Sada je centralno pitanje šta će biti dalje sa Dodikom. U februaru je već bio osuđen na godinu dana zatvora i diskvalifikaciju zbog nepoštivanja ustavnog poretka, pa je uložio žalbu. Bosanskohercegovačka specijalna policija SIPA još nije uhapsila Dodika. Ovo se smatra preopasnim jer se Dodik danonoćno okružuje naoružanim tjelohraniteljima. Zbog toga su visokorangirani bosanski političari zatražili pratnju EUFOR-a. Međutim, prema Euronewsu, Brisel je to odbacio – vjerovatno i iz straha od eskalacije.
Schmidt kaže da razumije nevoljnost EU jer hapšenje kriminalaca nije dio mandata EUFOR-a – što je, međutim, stvar tumačenja. Ali također kaže da može doći do situacija u kojima se eskalacija mora spriječiti. “Bilo bi najbolje da se takva pitanja uopće ne postavljaju.” Nalog za hapšenje “ne može se jednostavno zanemariti; to slabi vladavinu zakona. Sve dok postoji, mora se izvršiti”, rekao je Schmidt. “Sve ostalo je na sudovima, javnom tužiocu i braniocu.”
Njena formulacija sugeriše još jedan scenario – nagodbu na sudu sa suspendovanim nalogom za hapšenje. Iako bi ovo moglo biti taktičko rješenje, strateški se Bosna i Hercegovina i dalje suočava sa krhotinama svog komplikovanog ustava. Iako je Dejtonski mirovni sporazum okončao rat 1990-ih, stvorio je složen politički sistem karakteriziran etničkim tenzijama i blokadama.
Bosna i Hercegovina je politički paralizirana. Ulazak u EU je nezamisliv pod ovim uslovima, ali je istovremeno, iz perspektive Brisela i Berlina, jedini održiv put. U suprotnom, zemlja bi mogla dalje kliziti u nestabilnost, što vanjski akteri, poput Rusije, vrlo rado iskorištavaju. Zbog svoje lokacije, zapadni Balkan se smatra kapijom Evrope.
Schmidt vidi samo jedan izlaz: promjenu politike u RS. „Primjećujemo da je podrška Dodiku u RS niska, a njegovi pokušaji polarizacije propadaju“, kaže on. Nekoliko pokušaja organizovanja masovnih skupova je propalo. “Preorijentacija RS kroz jaču opoziciju koja tada preuzima i odgovornost vlasti mogla bi brzo okončati mnoge od trenutnih kriza.” Do tada, suočavanje sa Dodikom ostaje test sposobnosti Evrope da osigura stabilnost i vladavinu prava u svom neposrednom susjedstvu.
