Kada je Chicxulub – onaj “nevaljali” asteroid – udario u Zemlju, izbrisao je ne samo dinosaure, već i oko 76 posto svih tadašnjih vrsta (osim ptica, naravno). I dok su dinosauri nestali, krokodilomorfi su preživjeli.
I to nije jedina masovna ekstinkcija kroz koju je ova životinjska grupa prošla. Pa, šta ih čini tako otpornim?
Novo istraživanje pokušalo je odgovoriti na to pitanje analizom zuba i lobanja 99 izumrlih vrsta krokodilomorfa i 20 danas postojećih vrsta krokodila, s ciljem da se rekonstruišu njihove prehrambene navike kroz historiju. Rezultat? Biti svestran u ishrani, odnosno „univerzalni jedež“, uveliko pomaže da preživite masovna izumiranja.
„Biti prehrambeni generalista (sposoban da jedeš različite vrste hrane) odličan je način da preživiš masovno izumiranje,“ rekao je dr Keegan Melstrom sa Univerziteta Centralne Oklahome za IFLScience. „Prethodna istraživanja su to pokazala kod morskih beskičmenjaka i nekih sisara na kraju perioda krede, ali ovo pokazuje da isti obrazac važi i za krokodile. Ako im izumre jedna grupa hrane (ili više njih), vjerovatno će naći nešto drugo što mogu jesti.“, piše IFLS.
Za početak, malo terminološkog pojašnjenja: krokodili su dio žive grupe Crocodylia (koja uključuje krokodile, aligatore i gavijale). To je dio šire grupe Crocodyliformes, koja je pak dio još šire Crocodylomorpha.
Ovo istraživanje je prvo koje pokušava rekonstruisati prehrambenu ekologiju krokodilomorfa kako bi se utvrdile karakteristike koje su im omogućile da prežive dvije masovne ekstinkcije – kraj trijasa prije oko 201,4 miliona godina i kraj krede prije 66 miliona godina. Otkriveno je da su mnoge grupe bliske današnjim krokodilima bile raznolike, brojne i imale sasvim različite ekološke uloge – ali su ipak nestale.
„Volimo da mislimo o krokodilima, aligatorima i njihovim rođacima kao o ‘živim fosilima’, ali bilo je mnogo evolucijskih promjena otkad su se prvi put pojavili u kasnom trijasu prije više od 230 miliona godina,“ rekao je profesor Randall Irmis sa Univerziteta Utah. „Prvi krokodilomorfi bili su mali predatori koji su hodali uspravno po kopnu.“
„Iako se klasična uloga poluvodenih predatora iz zasjede razvila tokom ranog jure prije oko 190 miliona godina, kroz Doba dinosaura i početak Doba sisara, postojala je zbunjujuće raznolika paleta ekoloških uloga za krokodilomorfe – od kopnenih biljojeda i hiper mesoždera, do predatora koji su živjeli u okeanu! Dakle, tek nedavno su krokodilomorfi ograničeni na uloge koje danas poznajemo.“
Melstrom pojašnjava da su rani oblici vjerovatno jeli sve od insekata do sitnih sisara, a s vremenom i veću lovinu. Nakon kraja trijasa, raznolikost u ishrani je eksplodirala, uključujući prve poluvodene predatore iz zasjede, vodene mesoždere i kopnene biljojede. Da, nekada su krokodilomorfi bili i biljojedi koji su živjeli na kopnu!
Vrhunac prehrambene raznolikosti desio se u kasnoj kredi, kada su se proširili širom planete. Da ste tada živjeli, mogli ste naići na „krokodilsku verziju lava“. No, nakon masovnog izumiranja na kraju krede, počinje dominacija poluvodenih predatora iz zasjede. Prije otprilike 15 miliona godina, ta prehrana je postala jedina – i to je oblik krokodila koji danas poznajemo. Geološki gledano – relativno svjež razvoj.
Ova studija, sa bogatom kolekcijom fosilnih primjeraka, djeluje kao stari porodični album krokodilomorfa. Osim što pruža fascinantan uvid u njihovu prošlost, ona nam i šalje važnu poruku za budućnost.
„Evolucijska fleksibilnost krokodilomorfa kroz vrijeme bila je ključ njihovog uspjeha u preživljavanju masovnih izumiranja u prošlosti,“ rekao je Irmis. „Ako im pružimo šansu očuvanjem staništa i smanjenjem lova, krokodili će vjerovatno još dugo ostati s nama na Zemlji.“
