Evropski lideri su znali da će drugi mandat Donalda Trumpa kao predsjednika SAD-a biti izazov. Ali razmjeri i brzina s kojom je Washington napustio višedecenijsku sigurnosnu politiku natjerali su vlade širom kontinenta da se suoče s nezamislivim pitanjem: da li je SAD sada veća prijetnja nego partner?
Novinari POLITICO-a duboko su istražili događaje iz nekoliko sedmica februara kada se sve promijenilo. Evropa je doživjela niz geopolitičkih šokova uzrokovanih Trumpom, koji su uzdrmali temelje transatlantskog odnosa i poljuljali vjeru u njenog najvažnijeg saveznika.
To je natjeralo lidere u Berlinu i Varšavi da u svega nekoliko dana promijene svoje sigurnosne doktrine, dok su diplomate pokušavale spasiti ono što je ostalo od poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata.
Otkako je Trump u januaru ponovo preuzeo Bijelu kuću, Evropa je bila na vožnji punoj naglih skretanja – od politike prema Gazi do Grenlanda, od Ukrajine do trgovinskog rata, piše Politico.
Iako su stvarne objave politika bile teško pratljive – posebno jer su često bile zamagljene ili poništene noćnim objavama na društvenim mrežama – ključna poruka o transatlantskim odnosima poslana je brzo i jasno odmah po njegovom stupanju na dužnost: Evropa mora sama da se brani i američki vojni kišobran, koji se nad kontinentalnom Evropom pruža od 1945. godine, više se ne smije uzimati zdravo za gotovo.
A ono što je evropske lidere još više brinulo, prema riječima zvaničnika s kojima je POLITICO razgovarao, jeste to što je veliki dio Trumpove retorike za njih zvučao jezivo slično porukama koje dolaze iz Kremlja. Na vrhu liste: netačna tvrdnja da je Ukrajina odgovorna za pokretanje rata s Rusijom.
Prvi znak drame koja će uslijediti desio se sredinom februara kada je američki ministar odbrane Pete Hegseth otputovao u Brisel kako bi evropskim saveznicima prenio loše vijesti.
Na sastanku ministara odbrane NATO-a, Hegseth je izjavio da lider Ukrajine Volodimir Zelenskij treba odustati od nade da će povratiti svu teritoriju koju je Rusija zauzela i vratiti se na granice iz 2014. godine. „To je iluzorni cilj“, rekao je, dok je istovremeno uništavao nade Ukrajinaca o skorom članstvu u vojnom savezu.
Dvije stolice lijevo od Hegsetha sjedio je britanski ministar odbrane John Healey, koji je jedva stigao obraditi ono što je čuo.
Kasnije tog popodneva, dok je Healey bio usred konferencije za medije nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, pojavili su se detalji razgovora između Trumpa i Putina. Jedan saradnik mu je nakon govora pokazao objavu s mreže Truth Social na telefonu.
„Dogovorili smo se da tijesno sarađujemo“, napisao je predsjednik SAD-a. „Također smo se složili da naše ekipe odmah započnu pregovore, te ćemo prvo pozvati predsjednika Zelenskog iz Ukrajine i obavijestiti ga o razgovoru.“
Nakon što je Hegseth otvoreno iznio planove Trumpove administracije u vezi s Ukrajinom, pokušao je iza zatvorenih vrata umiriti saveznike.
„Ne brinite“, rekao im je, prema riječima jednog visokog evropskog zvaničnika. „Znamo ko su dobri momci. Znamo ko su loši.“
Dok se panika širila među evropskim sigurnosnim analitičarima, britanska delegacija je pronašla mrvicu utjehe u simboličnom trenutku: drugi dan NATO sastanka bio je 65. rođendan Healeyja. Nakon sastanka, otišli su na četvrti sprat sjedišta NATO-a gdje je britanska baza, i tamo mu je uručen rođendanski kolač.
No, niko baš nije bio raspoložen za slavlje. Iza zatvorenih vrata, Hegseth je rekao svojim kolegama iz NATO-a da će svaki trajniji mirovni dogovor morati uključivati tzv. sigurnosne garancije – obavezu drugih zemalja da zaštite Ukrajinu od buduće ruske agresije.
Evropljani su računali na neku vrstu američkog učešća. Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas je izjavila novinarima: „Ne bismo trebali ništa isključiti s pregovaračkog stola prije nego što pregovori i počnu, jer to ide u korist Rusije.“
Ipak, Hegseth je odbacio najsnažniju i najzaštitničkiju opciju za Ukrajinu – članstvo u NATO-u. To je bila muzika za uši Kremlja.
Noć nakon Trumpovog razgovora s Putinom, Rusija je napala Ukrajinu sa 140 dronova, granatirala stambene zgrade u Hersonu i izvela deset zračnih napada na naselja u regiji Zaporožje, prema ukrajinskim vlastima.
Konferencija o sigurnosti u Minhenu održana je u narednim danima. Iako je ova konferencija tokom godina svjedočila mnogim tenzijama, ove godine su učesnici s pravom očekivali potres. Među najzapaženijim gostima bio je potpredsjednik SAD-a JD Vance, vatreni zagovornik Trumpove politike „Amerika na prvom mjestu“. Bila je to njegova premijera na međunarodnoj sceni.
Njihove brige su se pokazale opravdanim. Francuski senator Claude Malhuret rekao je: „Evropljani su u Minhenu u jednom danu shvatili da opstanak Ukrajine i Evrope sada zavise od njih samih.“
