Osman Džiho (62), po mnogima najbolji humorista na ovim prostorima, nikada ne miruje. Ono što sada sprema mogao bi biti svojevrsni vrhunac njegove karijere, a to je autobiografska humoristična predstava.
Njegov humor je lagan, brzo nalazi put do publike, a opet britak i na njegov specifičan način secira sve ono što se dešava u društvu i to više od 35 godina.
Od “Halo Mirsada, glupačo jedna” preko “Otkačenog telefona” i drugih projekta pa do “Tuđe avlije” Džiho je neumoran.
Objavio je i knjige “Živio Humor” , “Republika Smiješna” , “Na Drini korupcija” i “Vakcina protiv mržnje”.
Kod Vas se uvijek mnogo toga dešava, pa da krenemo od toga – šta trenutno pripremate?
Kod mene je uvijek dinamično! Nedavno sam bio u Istanbulu, gdje sam snimamo nove priče za moju emisiju “U tuđoj avliji”. Pored toga, intenzivno radim na humorističkoj autobiografskoj predstavi. Kroz nju ću publici ispričati svoju životnu priču – od djetinjstva do danas – kroz smijeh, imitacije i anegdote koje su me pratile tokom karijere. Bit će to spoj humora, nostalgije i životnih lekcija.
Emisija “U tuđoj avliji” postala je Vaš zaštitni znak. Koliko ste emisija snimili i ko je na Vas ostavio najdublji dojam?
U jubilarnoj 750. emisiji gostovali su naši ljudi iz cijelog svijeta – od uspješnih biznismena, umjetnika, sportista, do običnih ljudi sa nevjerovatnim životnim pričama. Svaka priča nosi nešto posebno, ali najdublji dojam na mene ostave oni koji su krenuli od nule, suočili se s ogromnim izazovima i uspjeli. To su priče koje inspirišu i dokazuju da ništa nije nemoguće.
Postoji li neko ko nije želio stati pred Vaš mikrofon?
Naravno, uvijek ima onih koji više vole ostati u sjeni ili misle da nemaju šta reći. Nekima treba vremena da se opuste, dok drugi jednostavno ne vole kamere. Ali često mi se kasnije jave i kažu: “E, sad mi je žao što nisam dao intervju!” Svi mi nosimo neku priču, samo je pitanje hoćemo li je ispričati ili ne.
S druge strane, Vi ste humorista – ljudi uz Vaše skečeve plaču od smijeha. Odakle crpite inspiraciju?
Iz života! Najbolje fore piše sama svakodnevica. Ljudi, njihove reakcije, gafovi, naša dijaspora – to su neiscrpni izvori inspiracije. Dovoljno je sjesti u kafanu, otići na aerodrom ili u čekaonicu i samo slušati – odmah imam materijala za novi skeč!
Je li ljudima danas uopće do smijeha?
Gledajući vijesti – ne bi se reklo! Ali upravo zato je humor danas važniji nego ikad. Ljudi su preopterećeni stresom, politikom i negativnim vijestima. Zato bih volio poručiti svima – smijte se više! Nemojte hodati po ulici namrgođeni kao da nosite sav teret svijeta na leđima. Osmijeh ništa ne košta, a može vam uljepšati dan. Ako ništa, zbunit će one smrknute oko vas! Kad sretnete nekoga namrgođenog, samo ga pitajte: “Jeste li to Vi ili Vam je pasoš istekao?” Možda se i nasmije!
Već dugo s porodicom živite u Stuttgartu. Koliko nostalgije osjećate?
Nostalgija je uvijek prisutna. Koliko god se čovjek prilagodio životu u inostranstvu, uvijek mu nedostaju miris domaće kafe, razgovori na našem jeziku i one naše kafanske rasprave. Zato se trudim često dolaziti, kroz emisiju “U tuđoj avliji” spajati ljude i priče, a i kroz humor pokazivati da, gdje god bili, nikada ne gubimo ono naše – duh, toplinu i smisao za šalu.
