Izumiranje neandertalaca jedna je od najintrigantnijih misterija u paleoantropologiji, a istraživači nagađaju da je sve, od promjena u klimi do ratova s modernim ljudima, moglo eskalirati njihovu smrt.
Mnogi su se pitali jesu li naši izgubljeni ljudski rođaci jednostavno imali dovoljno raznolikosti da se nose s ovim promjenama. Nova studija podupire hipotezu da je dramatičan pad u raznolikosti njihovih gena prije njihovog izumiranja vjerovatno odigrao veliku ulogu, piše Science Alert.
Studija, koju je proveo međunarodni tim istraživača, imala je relativno jedinstven pristup, koristeći anatomiju ušnog kanala i postojeću neandertalsku genetiku kako bi pronašla snažne indikacije genetskog uskog grla prije nešto više od 100.000 godina.
Upoređujući oblike polukružnog kanala uha u fosilima iz cijele Evrope i zapadne Azije s onima u modernih ljudi, istraživači su mogli procijeniti relativnu raznolikost morfologije tijela među različitim grupama ljudi.
“Poznato je da je razvoj struktura unutrašnjeg uha pod vrlo čvrstom genetskom kontrolom, budući da su potpuno formirane u trenutku rođenja”, kaže antropolog Rolf Quam sa Univerziteta Binghamton u New Yorku.
“Ovo čini varijacije u polukružnim kanalima idealnom zamjenom za proučavanje evolucijskih odnosa između vrsta u prošlosti budući da sve razlike između fosilnih uzoraka odražavaju temeljne genetske razlike.”
Ključno za studiju bilo je hrvatsko nalazište fosila Krapina (staro 130.000 godina) i nekoliko nalazišta kasnih neandertalaca širom Francuske, Belgije i Izraela (staro 41 000-64 000 godina).
Nešto se očito dogodilo između te dvije tačke što je utjecalo na genetske varijacije, prikazane kroz oblike ušnog kanala. To ukazuje na veliko smanjenje broja ljudi u populaciji prije tačke prije oko 40.000 godina, kada će vrijeme neandertalaca doći kraju.
“Uključujući fosile iz širokog geografskog i vremenskog raspona, uspjeli smo uhvatiti sveobuhvatnu sliku evolucije neandertalaca”, kaže antropologinja Mercedes Conde-Valverde sa Univerziteta Alcalá u Španiji.
“Smanjenje raznolikosti uočeno između krapinskog uzorka i klasičnih neandertalaca posebno je upečatljivo i jasno, pružajući snažne dokaze o događaju uskog grla.”
Međutim, iako studija pomaže odgovoriti na neka pitanja, ona također postavlja neka nova. Fosili u Krapini pokazali su neočekivan nivo raznolikosti, sličan onome mnogo starijih uzoraka koji sežu oko 430.000 godina unatrag.
To se suprotstavlja široko rasprostranjenoj pretpostavci o mnogo ranijem genetskom uskom grlu koje je pridonijelo evoluciji neandertalaca, čineći jedno smanjenje raznolikosti malo prije njihovog izumiranja vjerovatnijim.
Istraživači žele primijeniti svoju analizu strukture uha na više uzoraka i mjesta širom svijeta, što bi trebalo otkriti više o tome kako su naši daleki rođaci živjeli, putovali i na kraju izumrli.
“Ova studija predstavlja novi pristup procjeni genetske raznolikosti unutar neandertalske populacije”, kaže Quam.
