Bridget Jones, zabrinuta hedonistkinja i vjerna vlasnica nespretnih gaćica, prvi put se pojavila u novinskoj kolumni sredinom 90-ih. Nakon četiri bestselera i tri filma koji su postigli rekordne uspjehe, kreacija Helen Fielding danas je postala simbol britanske franšize koja je neprestano upoređivana s Jamesom Bondom.
Iako Bridget, nespretna i srednje klase, ne trči po svijetu spašavajući ljude od zlih neprijatelja, češće je viđena u londonskom baru, kako pije bijelo vino sa svojim pričljivim prijateljicama. Ili se zaljubljuje u muškarce, obično u Daniela Cleavera kojeg glumi Hugh Grant ili Marka Darcyja kojeg igra Colin Firth. Iako nije potpuno ravnodušna prema ostatku svijeta, Bridget je jednom vježbala rečenicu: „Nije li strašno što se događa u Čečeniji?” (u originalnom filmu iz 2001. godine Bridget Jones's Diary), a drugom prilikom, iz čistog peha, završila je u tajlandskoj zatvorskoj ćeliji (u nastavku Bridget Jones: The Edge of Reason iz 2004.). Što se djece tiče, oni nisu bili na njenoj listi želja sve dok nije slučajno ostala trudna u četrdesetim (u filmu Bridget Jones's Baby iz 2016.), gdje je provela nekoliko mjeseci razmišljajući je li Mark otac, piše BBC.
Neki smatraju povratak Bridget lošom viješću za feminizam: kritičari joj zamjeraju opsesivnu usmjerenost na ili previše drske, ili pretjerano galantne muškarce, a također i njeno opterećenje brojanjem kalorija. Prošle godine, nakon najave novog filma, časopis Glamour je objavio članak u kojem se kaže: „Bridget Jones je toksična – ne trebamo je ponovo”, nazivajući je „užasnim i mizoginičnim uzorom”. Ipak, neki su izjavili da je novi film – u kojem Bridget ima dečka koji ima 29 godina – osnažujući poklon ženama. U The Guardianu, Hollie Richardson je napisala: „Divno je vidjeti ženu u svojim pedesetima koja uživa u vrtlogu romantike i seksa.”
Ne možete pričati o Bridget Jones bez spomena Jane Austen, čije romantične komedije Fielding ili iskorištava ili ismijava. Ako želite da vam udovice budu elegantne i potpuno usmjerene na svoju djecu, poput Mrs. Dashwood u Sense and Sensibility, onda Mad About the Boy nije za vas.
Sada u ranim pedesetim, Bridget (Renée Zellweger; nikada bolja) još uvijek tuguje za voljenim Markom (koji je poginuo na minsko polje u Sudanu, ali je i dalje prisutan kao divan duh), a podiže njihovu dvoje djece, uz povremenu pomoć svog zlog bivšeg, Daniela (Grant; zapažen, ali suptilan). Osvježena od strane svojih prijateljica da izađe više, naša heroine se vraća svom poslu producentice TV-a, pridružuje se Tinderu, a ubrzo ima mnogo izvrsnog seksa sa mladim upravnikom parka, Roxsterom (Leo Woodall; šarmantan), kao i flertuje sa osjetljivim učiteljem nauke, gospodinom Wallakerom (Chiwetel Ejiofor; magnetički duhovit). Kada stvari postanu komplikovane, Bridget traži utjehu u sumnjivoj serumu koji je dizajniran da joj usne izgledaju mladalački punije, što dovodi do zaista sjajne komedije i izvanredne intervencije zbunjene ginekologinje, Dr. Rawlings (Emma Thompson; briljira).
Za filmsku kritičarku Larushku Ivan-Zadeh, Mad About the Boy – kao i povratak u formu za Working Title, produkcijsku kompaniju poznatu po britanskim romantičnim komedijama kao što su Četiri vjenčanja i sprovod – čini veliku uslugu glavnoj junakinji. “Bridget je oduvijek bila unutrašnji glas generacije, govoreći ono što svi mi mislimo, ali ne možemo priznati, sa našim anksioznostima da nismo dovoljno lijepe, da nikada nećemo osvojiti Nobelovu nagradu za mir”, kaže ona. “Nisam sigurna da je ona feministička ikona. Ona teži tome da bude, i Mad About the Boy nudi cjelovit portret onoga što znači biti žena. Voljela sam prvi film, ali lik se zaista razvio.”
Prema Ivan-Zadeh, takva hrabrost “puno govori o tome gdje smo sada.” To je slično efektu Pameli Anderson, koja je posljednjih godina preoblikovala svoj imidž u stvarnom životu, kao i na ekranu. “Žene u srednjim godinama sada misle, ‘Oh, mogu to raditi!'”, dodaje Ivan-Zadeh.
Šta vi mislite? Je li Bridget zaista simbol današnjih žena ili samo još jedna figura u romantičnim komedijama koju je vrijeme pregazilo?
