Vojin Jovanović, student Građevinskog fakulteta u Beogradu, stajao je ove subote (1. februar) na jednom od tri novosadska mosta, tačno tri mjeseca od pogibije pod nadstrešnicom.
Jovanović se našao među stotinama beogradskih studenata koji su u Novi Sad stigli pješice. Usput su ih u nizu varoši dočekivali mještani – gomilom hrane, aplauzom i suzama.
Negdje iza Inđije, poslije noćenja na tamošnjem fudbalskom igralištu, ovaj student je za Deutsche Welle rekao da kolege i on šetnjom pokazuju da njihovi zahtjevi još nisu ispunjeni.
“Pad Vlade nije bio naš zahtjev”, kaže on. Kao ni drugi ovdje, nije impresioniran ostavkom premijera Miloša Vučevića niti je tema kakav potez će sada povući faktički šef vladajuće partije i države Aleksandar Vučić.
A pred njime su tri moguća puta. Ili će odabrati novog odanog mandatara i narediti partiji da ga izabere u parlamentu. Ili će iznaći neku “ekspertsku”, “tehnokratsku” Vladu. Ili će se zbilja odvažiti na nove izbore znajući da će ih opozicija bojkotovati.
Kako god, jasno je da ni ubrzanje događaja ove sedmice nije umirilo bunt.
I gdje su batinaši iz Srpske napredne stranke – pohapšeni u međuvremenu – u noći sa ponedjeljka na utorak krvnički pretukli studente, što je bio direktan povod za ostavku Vučevića i novosadskog gradonačelnika Milana Đurića.
Uto je stigao i tekst istraživačkih novinara KRIK-a u kojem se, na osnovu poruka kriminalaca, biznismena i političara, otkriva da je Novi Sad dijeljen kao plijen različitih frakcija SNS i kriminala, a da je iznad svih njih navodno brat predsjednika Andrej Vučić.
Vučić ima da rješava svoju kvadraturu kruga i nema sumnje da bi najvećeg bunta protiv svoje vlasti mogli da ga oslobode upravo studenti – ukoliko kažu da su zahtjevi ispunjeni.
Gleda se upravo u Građevinski fakultet čiji su profesori najstručniji da kažu da li je vlast objavila svu dokumentaciju o rekonstrukciji Željezničke stanice, što je slavodobitno – ali ne po prvi put – obećano ove sedmice.
Onda bi mogli da zasjedaju plenumi na fakultetima i kažu da li se blokade obustavljaju.
Pitanje je ko je tu u većem cajtnotu. Ako se stvar odigra još u februaru, studenti bi mogli da se vrate na fakultet i ne izgube godinu studija. To bi pogodovalo i Vučiću jer bi onda bez pritiska mogao da donese odluku izbori ili ne.
Studenti sve vrijeme hoće da “natjeraju institucije da rade svoj posao”, podsjeća politikolog Mladen Mrdalj. Još se lako može utvrditi da li je objavljena dokumentacija, ali Mrdalj pita:
“Šta ako pravosuđe, na osnovu te dokumentacije, ne presudi i političkom vrhu koji je najodgovorniji za korupciju koja je dovela do tragedije?”
Presude bi također mogle da se čekaju godinama, a toliko blokade univerziteta ne mogu da traju.
Pitanje od milion dolara ostaje ono koje je u jednom komentaru nagovijestio i minhenski Sueddeutsche Zeitung. Vlast se, naime, mijenja na izborima, ali u Srbiji nema fer izbora. Dok ih ne bude, Vučić je u sedlu bez obzira što žrtvuje pione.
“U Srbiji bi mnogo toga moralo da se promijeni prije nego što dođe do bilo kakvih promjena“, zaključuje komentator Sueddeutsche Zeitunga.
Studenti, koje delegiraju plenumi, za sada izbjegavaju zamku da „šire“ zahtjeve već se drže četiri osnovna: dokumentacija, hapšenje nasilnika, prekidanje sudskih procesa protiv demonstranata i povećanje univerzitetskog budžeta.
Ali, odavno je jasno da je bunt prerastao u narodni i da je jedini zahtjev zapravo demontaža sistema koji je u Srbiji usavršila SNS i koji vodi Vučić.
“Dakle, ukoliko studenti žele da ostanu politički relevantni, moraju početi da se bave politikom”, kaže Mrdalj za DW.
