Osobe starije od 60 godina imaju 27 posto veću vjerojatnost da će dobiti demenciju ako izgube samo jedan posto dubokog sna svake godine, pokazalo je istraživanje iz 2023. godine.
Sporovalno spavanje je treća faza 90-minutnog ciklusa spavanja, koji traje oko 20 do 40 minuta. To je faza u kojoj se najviše odmaramo, u kojoj se moždani valovi i otkucaji srca usporavaju, a krvni pritisak pada.
Dubok san jača mišiće, kosti i imunološki sistem te priprema mozak da apsorbira više informacija. Istraživanje provedeno 2023. pokazalo je da su pojedinci s promjenama u mozgu povezanima s Alzheimerovom bolešću bili bolji na testovima pamćenja kada su imali više usporenog sna (NREM faza).
“Sporovalno spavanje, ili duboko spavanje, podupire starenje mozga na mnogo načina, a znamo da spavanje povećava čišćenje metaboličkog otpada iz mozga, uključujući olakšavanje čišćenja proteina koji se nakupljaju kod ljudi s Alzheimerovom bolesti”, rekao je za Science Alert neuronaučnik Matthew Pase sa Univerziteta Monash u Australiji.
“Međutim, do ovog istraživanja nismo bili sigurni u ulogu sporovalnog spavanja u razvoju demencije. Naša otkrića sugeriraju da gubitak sporovalnog sna može biti faktor rizika za demenciju koji se može promijeniti”.
Matthew i kolege iz Australije, Kanade i SAD-a ispitali su 346 sudionika Framington Heart studije koji su završili dvije studije spavanja tokom noći između 1995. i 1998. te između 2001. i 2003., s prosječnim petogodišnjim razmakom između razdoblja testiranja.
Ova kohorta u zajednici, koja nije imala evidenciju o demenciji u vrijeme studije od 2001. do 2003., a bila je starija od 60 godina 2020., dala je istraživačima priliku da promotre vezu između dva faktora tokom vremena uspoređujući skupove podataka iz dvije detaljne polisomnografske studije spavanja, a zatim praćenje demencije među sudionicima do 2018. “Upotrijebili smo ih da ispitamo kako se sporovalni san mijenjao sa starenjem i jesu li promjene u postotku sporovalnog sna povezane s rizikom od demencije do 17 godina kasnije”, rekao je Pase.
U 17 godina praćenja među sudionicima su zabilježena 52 slučaja demencije. Razine sporovalnog sna sudionika zabilježene u studijama spavanja također su ispitivane radi povezivanja sa slučajevima demencije. Općenito, utvrđeno je da se njihova stopa sporovalnog sna smanjuje od 60. godine nadalje, s tim da taj gubitak doseže vrhunac između 75. i 80. godine, a nakon toga se ujednačava.
Uspoređujući prvu i drugu studiju spavanja, istraživači su otkrili vezu između svakog postotnog boda godišnjeg smanjenja sporovalnog spavanja i 27 posto povećanog rizika od razvoja demencije. Taj se rizik povećao na 32 posto kad su se usredotočili na Alzheimerovu bolest, najčešći oblik demencije.
U Framington Heart studiji mjerili su više zdravstvenih podataka tokom vremena, uključujući gubitak volumena hipokampusa (rani znak Alzheimerove bolesti) i uobičajene faktore koji pridonose kardiovaskularnim bolestima. Niske razine sporovalnog sna povezane su s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, uzimanjem lijekova koji mogu utjecati na san i posjedovanjem gena APOE koji je povezan s Alzheimerovom bolešću.
“Otkrili smo da je genetski faktor rizika za Alzheimerovu bolest, ali ne i volumen mozga, povezan s ubrzanim padom sporovalnog sna”, rekao je Pase.
Iako su ovo jasne povezanosti, autori napominju da ova vrsta studije ne dokazuje da gubitak sporovalnog sna uzrokuje demenciju, te je moguće da moždani procesi povezani s demencijom uzrokuju gubitak sna. Kako bi se ovi faktori u potpunosti razumjeli, potrebna su dodatna istraživanja.
