Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, smješten u impozantnoj zgradi na Marijin Dvoru, predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih simbola zemlje.
Otvoren 1913. godine, ovaj kompleks je rezultat ambicioznog arhitektonskog projekta Karla Paržika i sve do danas čuva brojne neprocjenjive eksponate, među kojima se izdvaja i čuvena Sarajevska Hagada.
Arhitekt Karlo Paržik uradio je projekt za zgradu koja se sastoji od četiri zasebna paviljona, međusobno povezana terasama, s unutrašnjim atrijem, gdje je smješten botanički vrt.
Zgrada, odnosno kompleks Muzeja je rađen u neorenesansnom stilu.
Zanimljivo je da je to jedina zgrada muzeja u jugoistočnoj Evropi namjenski građena za muzejsku svrhu.
Gradnja je počela 1909., a završena je 1913. godine. U Muzeju su do danas sačuvani originali i varijante tih projekata.
Prvobitni projekat je bio poprilično veliki pa je tadašnja (austrougarska) vlast imala određene finansijske probleme te se projekat reducirao do određene mjere koja je onda krenula u realizaciju, govori za Raport direktor Zemaljskog muzeja BiH Mirsad Sijarić.
“Zemaljski muzej BiH nije jedan objekat kako se vidi sa glavne ulice, radi se o četiri zgrade: Dvije velike – odjeljenja za arheologiju i prirodne nauke, i dvije manje – odjeljenje za etnologiju i Biblioteka Zemaljskog muzeja.
Sve zgrade imaju prizemlje i spratove, a svi paviljoni imaju i podrumske prostorije koje danas služe kao depoi za smještaj materijala.
Između objekata su zelene površine koje su organizovane u botanički vrt: Centralni botanički vrt (između objekata) i Južni botanički vrt (između prostora Muzeja i Vilsonovog šetališta).”
Sijarić napominje da je prvobitnim planom i projektom zgrade, ulaz u Muzej predviđen sa južne strane, odnosno iz Vilsonovog šetališta.
“To nikada nije realizovano u punoj mjeri jer je nakon otvaranja Muzeja (1913. godine) počeo i Prvi svjetski rat i više nikome nije bilo do ulaganja u Muzeje. Ali ono što smo mi tada dobili je prvi namjenski ozbiljan muzejski prostor na području bivše Jugoslavije, dakle prvi objekat koji je izgrađen sa jasnom namjerom da bude muzejski prostor.”
Četiri velika objekta Muzeja imaju ogromnu radnu površinu: ispod zemlje, krovne površine, ogromne staklene površine – prozori, svjetlarnici na krovovima…
“To je zaista jedna vrlo ozbiljna institucija, ni približno ništa takvo nemamo u BiH”, ističe Sijarić.
Što se tiče enterijera, nisu sve sale Muzeja identične. Neke su prostorije ukrašene freskama, neke imaju samo gole zidove.
“Očigledno je da se prilikom izgradnje nije stiglo sve dovesti do kompletne izvedbe”, kaže nam direktor ove značajne kulturne institucije.
Najreprezentativniji prostor u Muzeju je sala u kojoj je smještena stalna postavka “Bosna i Hercegovina u prahistorijsko doba”. Ona se proteže na cijelom istočnom dijelu Paviljona: Odjeljenja za arheologiju na dva sprata. Njene plafonske površine su ukrašene freskom slikarstvom.
To je jedini slučaj u Muzeju, u ostalim prostorima je ukrašeno slikarstvom određenih frizova, međutim ne i cjeline kao u ovom prostoru stalne postavke.
“Ovakav prostor nema ni Ljubljana, ni Zagreb, ni Beograd. Najbliži takav prostor je možda u Beču”, ističe Sijarić.
Muzej ima puno projekata za budućnost, a uglavnom se tiču infrastrukturnih radova, kazao nam je direktor Muzeja Mirsad Sijarić.
