Nije dugo trebalo da se biljne stjenice nakon zagrebačke invazije pojave i pod Marjanom, od negdje su došle do centra grada, udomaćile se nasred Tršćanske ulice. Odabrale su krošnju raskošne pelegrinke koja im je očito poslužila kao “rodilište”. A odatle su se proširile naokolo, između ostalog poletjele su i put stanova okolnih zgrada. Porodica iz Tršćanske koja živi u zgradi u neposrednoj blizini njihove baze ispričala je da su doživjeli invaziju sitnih letećih napasti. Jedno jutro otvorili su prozore, a onda na staklu, na jakom jutarnjem suncu, ugledali puno nečeg malog, sitnog, od dva do četiri milimetra, s paučinastim, čipkastim krilima i crnim točkicama po četvrtastom tijelu, piše Slobodna Dalmacija.
Nije ih teško ne primijetiti, kažu. Pa pričaju, ma ajde da je jedna, ma da su i dvije, ali ovo je bio skup, ovo je bila invazija. A kako su čuli da su se neke od vrsta mrežastih stjenica koje napadaju platanu i hrast proširile po Zagrebu na sve strane, odmah ih je uhvatila nelagoda. Posebno kad su uočili da su im napadači odmah pokazali namjeru ulaska u stan. Brzo su se uhvatili selotejp trake kao prvog sistema odbrane i one najhrabrije onemogućili u naumu. A onda je u drugom naletu otpora proradio i sprej.
“Stacionirale su se na rubu prozora, evo ih i na roleti. Ušle su i u rubove, u podnožje prozora. Malo stoje, pa se malo miču, letuckaju. Čim smo otvorili staklo, počele su ulaziti i na prednju stranu, očito s namjerom da uđu u unutrašnji prostor. Bježi, bježi, odmah je išlo zatvaranje, uhvati te isti tren nelagoda u trbuhu, panika. Jer sjetiš se onih priča o stjenicama koje turisti sa sobom nose u koferima. Usele se u madrace, robu, sišu krv, naprave ogromnu štetu. Odlučili smo im se junački oduprijeti odmah. Baš smo razmišljali, znate kad smo ih prvi put primijetili, odmah nakon velikog požara u Žrnovnici. Ko zna, možda su bježale od njega pa došle ovdje, stablo na koje su sletjeli je prekrasno”, kaže bračni par.
Neke su uhvatili i kamerom. U svakom slučaju, nisu im se omilile. Kažu kako najvjerovatnije nisu svojom pojavom alarmirale susjede jer većina zbog iznimne vrućine ima zatvorene prozore.
“Ali mi bismo svejedno rekli da je to invazija i da je baš ta pelegrinka izvor. E sad, je li to bio neki nalet pa su otišle dalje, ne znamo. Ali svakako nisu ugodne i čim smo ih vidjeli rekli smo ‘brzo zatvaraj stakla, ne daj im da uđu‘. I znate šta smo uočili, vole žutu boju. Stavila sam veliki žuti ručnik koji nosim na more na sušenje i imala sam šta vidjeti, hrpa ih se na njemu stacionirala. Očito ih mami žuta boja, bilo ih je svugdje, ali žuto im je najdraže”, govore.
Prate situaciju i dalje, čini im se da ih je manje, kažu da svako malo provjere, zlu ne trebalo. Selotejp je tu, sprej je u pripravnosti. Slobodna Dalmacija splitskim biolozima poslala je fotografije insekata iz Tršćanske i pitala ih za mišljenje. Na prvi pogled smatraju da je riječ o biljnoj mrežastoj stjenici, najvjerovatnije vrsti Stephanitis pyri. Tako bi se makar za početak dalo naslutiti, teško im je precizirati jer za pravu analizu treba puno više materijala. Najbitnije je ipak da su to stjenice koje napadaju biljke, hrane se njenim sokovima. A ako čovjeka malo i bocnu, to je samo zato što na našoj koži provjeravaju ima li za njih ondje jestivog materijala.
“Je da je to utješno, ali isto čim čuješ stjenica, bude ti mučno. Stjenica je stjenica, njoj je bitno da nešto siše. Zato ipak dalje od nas, nek‘ se svako drži svog teritorija”, zaključuju stanari iz Tršćanske.
