Vlada Demokratske Republike Njemačke počela je graditi Berlinski zid 13. augusta 1961., nenajavljenim zatvaranjem granice između dva dijela grada. Bio je to zid koji je trebao spriječiti prodor “fašističkog” Zapada na Istok.
No ostavimo li retoriku po strani, vlasti su bile zabrinute za ozbiljan pad broja stanovnika Istočne Njemačke, koja je od 1945. do 1961. izgubila čak oko 3,5 miliona stanovnika, odnosno 20 posto svog ljudstva. Loš standard koji je bio posljedica loše vođene sovjetske gospodarske politike rezultirao je odljevom stručnjaka i intelektualaca, što je imalo razoran gospodarski učinak. Zid je izgrađen u dramatičnim okolnostima Hladnog rata. Bio je visok 3,5 m i imao duljinu od 160 kilometara, čitavom granicom prema Zapadnoj Njemačkoj.
Taj je zid trebalo sagraditi, a onda ga redovito provjeravati i održavati, naravno osigurati njegovo čuvanje, što je bilo financijski zahtjevno.
Berlinski zid je jedan od najprepoznatljivijih simbola Hladnog rata. Drugi svjetski rat je konferencijama na Jalti i u Potsdamu odredio sudbinu Njemačke koja je podijeljena na četiri okupacione zone, a u čemu su sudjelovale najjače zemlje pobjednice u ratu. Tako su stvorene Zapadna Njemačke i Istočna Njemačka. I dok je Sovjetski Savez proširio svoje “krakove” na istočni dio zemlje; SAD-e, Velika Britanija i Francuska su se zadovoljile zapadnim dijelom.
Berlin je bio doslovno preslika podijele Njemačke u malom. Sovjeti su tako zauzeli istočni dio grada dok su se saveznici smjestili u zapadnom dijelu. Ova je svojevrsna okupacija Berlina započela u junu 1945. godine. Odnosi među pobjedničkim snagama bili su daleko od bajnih. Sovjeti su vrlo brzo odlučili istjerati Saveznike iz Zapadnog Berlina pa su počeli neuspješnu blokadu grada 1948., koja je potrajala do 1949. Međutim, Saveznici su se dobro opskrbljivali iz zraka, zbog čega je ovaj pokušaj Sovjeta bio uzaludan, ali bilo je još “škakljivih” situacija.
Prije negoli je zid izgrađen Berlinčani su mogli bez problema ići iz jednog u drugi dio grada. Vlakovi i ostala prijevozna sredstva prevozili su putnike sasvim normalno i bez zastoja. No, onda je nakon što je Istočnu Njemačku napustilo najviše ljudi u jednom danu, konkretno 2400 osoba, sovjetski predsjednik Nikita Hruščov, u noći s 12-og na 13-i avgusta 1961. zatvorio granicu između dva dijela grada. Izgradnjom zida zaustavljen je odljev ljudi i ublažena je hladnoratovska kriza. U pokušajima prelaženja ovog zida život je izgubilo nešto manje od 200 ljudi.
No, isto je tako više od 5000 istočnih Nijemaca uspjelo prebjeći granicu, uključujući i 600 čuvara. Uspješni prelasci bili su često domišljato izvedeni npr. puzanjem kroz kanalizaciju, uz pomoć balona na topli zrak i drugo.
Jedna od priča u kaosu koji je nastao, a u kojem su odvojene čitave obitelji govori o dječaku koji je ostao u metežu ljudi, zatočenih na granici, a koji nisu znali na koju bi stranu krenuli. Na fotografiji na naslovnici je mladi istočnonjemački vojnik, čije oči ukazuju da provjerava gleda li ga kogod, kako bi prebacio dijete koje traži da ga prenese na drugu stranu.
Unatoč strahu koji je, također, vidljiv u njegovim očima dijete je prebačeno preko bodljikave žice tog 13. avgusta 1961. godine. Nažalost, vojnik je viđen od strane nadređenog časnika koji ga je otpustio s dužnosti.
Prema nekim podacima vojnik nije doživio naročite posljedice osim otpuštanja dok drugi kažu da je završio u Sibiru. Što se tiče dječaka on je do žice došao tako što se otac u trenutku “rascjepjivanja” grada na pola, našao na zapadnoj strani u posjeti kod rodbine dok je ostatak porodica bio na istoku. Zabrana prijelaza je bila dana nenajavljeno te je otac impulzivno odlučio dječaka poslati majci. Dječaka je uputio da ode do ograde gdje ga je vojnik podigao i prebacio na drugu stranu. Tu priča staje.
