Saharska prašina ili saharski pijesak, prirodni je fenomen koji svake godine prelazi hiljade kilometara, prenoseći čestice sjevernoafričkog pijeska širom svijeta.
Dok su neki fascinirani ovom prirodnom pojavom, drugi su zabrinuti zbog potencijalnih štetnih učinaka na zdravlje i okoliš. Osim toga, oko saharske prašine razvile su se brojne teorije zavjere koje dodatno raspiruju interes javnosti.
Saharski pijesak ima karakterističan izgled koji ga čini lako prepoznatljivim. Obično je svijetložut, zlatnožut ili crvenkast zbog visokog sadržaja željeznih oksida. Boja može varirati ovisno o specifičnom mineralnom sastavu i mjestu prikupljanja pijeska. Zrna saharskog pijeska su vrlo sitna, obično promjera između 0.1 mm i 0.5 mm. Ova zrnca omogućuju da vjetar lako nosi pijesak na velike udaljenosti. Zrna su uglavnom zaobljena zbog dugotrajnog trošenja uzrokovanog vjetrom i erozijom. Pijesak je mekan na dodir, što ga čini pogodnim za oblikovanje krajolika u pustinji.
Saharski pijesak sastoji se od raznih minerala, uključujući silikate poput kvarca (SiO2). Osim silikata, najzastupljeniji su minerali glina (kaolinit i ilit), karbonati, kao što je kalcit (CaCO3), željezni oksidi, kao što je hematit (Fe2O3), soli i fosfati. Željezni oksidi daju saharskoj prašini oker nijansu.
Potekli iz stijena, ovi mineralni sedimenti variraju u veličini od grubih velikih zrnaca promjera preko 10 mikrona, do sitnih zrnaca promjera manjeg od 2,5 mikrona.
Dok se pijesak bogat mineralima posipa po krajolicima, dolazi u interakciju sa zrakom, zemljom i morem na bezbroj načina, i korisnih i štetnih. Na primjer, željezo i fosfor u saharskoj prašini oplođuju biljke na kopnu i u moru (kao što je fitoplankton) kojima su ti mikroelementi potrebni za pravilan rast. S druge strane, ako previše fosfora ili željeza prekomjerno hrani morske i slatkovodne alge, može doći do štetnog cvjetanja algi. Kod ljudi takvi toksini mogu uzrokovati simptome u rasponu od iritacije dišnog sustava do gastrointestinalnih i neuroloških učinaka.
Saharski pijesak također može utjecati na vrijeme. Ako se pomiješa s pljuskovima ili grmljavinskim olujama u Europi, može izazvati događaje poput “krvave kiše” – kiše koja poprima crvenu boju i nastaje kada se kišne kapi kondenziraju na zrncima prašine boje hrđe. Ne samo da saharski pijesak reflektira više sunčeve svjetlosti, već je i više raspršuje. To dovodi do spektakularnih izlazaka i zalazaka sunca jer što je više molekula koje raspršuju ljubičaste i plave svjetlosne valove dalje od naših očiju.
Saharska prašina sastoji se od sitnih čestica pijeska, minerala i organskih tvari koje mogu imati negativne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš, piše USA Today. Neki od ključnih problema uključuju:
Respiratorne probleme: Sitne čestice prašine mogu prodrijeti duboko u pluća, uzrokujući iritaciju dišnih puteva, kašalj, i poteškoće s disanjem. Osobe s astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (KOPB) i drugim respiratornim stanjima posebno su osjetljive na ove čestice.
Alergije i iritacije: Saharski pijesak može izazvati alergijske reakcije, uključujući kihanje, svrbež očiju i iritaciju kože. Također može pogoršati postojeće alergije i ekceme.
Klimatski utjecaji: Pijesak može utjecati na klimatske promjene, smanjujući količinu sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemljine površine. To može imati posljedice na fotosintezu biljaka i temperaturu.
Učinak na ekologiju: Pijesak može utjecati na morske ekosustave, primjerice, potičući rast algi koje mogu ugroziti koraljne grebene i druge morske organizme.
Magnetizam saharskog pijeska odnosi se na prisutnost magnetnih minerala kao što su magnetit i hematit unutar njegovih čestica. Ovi minerali daju česticama pijeska sposobnost da reagiraju na magnetska polja. Kad vjetrovi podignu saharski pijesak u atmosferu, čestice mogu putovati na velike udaljenosti, prelazeći kontinente i oceane. Tijekom tog putovanja, magnetne čestice mogu utjecati na formiranje oblaka jer djeluju kao jezgre za kondenzaciju vodenih kapljica. Ovaj proces može promijeniti obrasce oborina i doprinijeti klimatskim promjenama u udaljenim područjima.
Osim klimatskih utjecaja, magnetne čestice pijeska mogu imati tehnološke implikacije. Na primjer, velike koncentracije magnetnih čestica u atmosferi mogu ometati elektromagnetske signale koje koriste sateliti i GPS uređaji. To može uzrokovati smetnje u navigaciji, komunikaciji i drugim tehnologijama koje se oslanjaju na precizne signale.
Proučavanje magnetizma saharskog pijeska može također pomoći znanstvenicima da bolje razumiju geološke procese koji stvaraju i raspoređuju minerale s magnetnim svojstvima. Također, istraživanje ovih čestica može doprinijeti boljem razumijevanju globalnih atmosferskih i klimatskih sustava. Iako je ovo područje istraživanja još uvijek novo, potencijal za otkrića je velik. Kroz daljnja istraživanja, znanstvenici se nadaju da će moći predvidjeti i ublažiti negativne učinke saharske prašine na okoliš i tehnologiju. Magnetizam saharskog pijeska stoga predstavlja fascinantno područje koje spaja geologiju, atmosferu i tehnologiju.
Kao i kod mnogih prirodnih fenomena, saharska prašina postala je predmetom različitih teorija zavjere.
Jedna od najraširenijih teorija je da vlade ili tajne organizacije namjerno koriste saharski pijesak za manipulaciju vremenskim uvjetima u različitim dijelovima svijeta. Prema ovoj teoriji, pijesak se koristi za stvaranje oluja, suša ili poplava kako bi se ostvarili geopolitički ciljevi. Neki teoretičari vjeruju da je saharski pijesak zapravo dio većeg plana kemijskog zaprašivanja kojem je cilj kontrolirati populaciju ili eksperimentirati s klimom. Prema ovoj teoriji, pijesak je kontaminiran kemikalijama koje imaju štetne učinke na zdravlje ljudi.
Druga teorija sugerira da je saharski pijesak oružje koje se koristi za narušavanje ekoloških sustava neprijateljskih zemalja, čime se smanjuje njihova sposobnost za proizvodnju hrane i vode.
