Ovako to vide zapadni mediji: ‘Teheranski mesar’ ima strašnu reputaciju, i sada će se mnogi plašiti. S razlogom


Ebrahim Raisi je bio jedan od najtvrđih iranskih tvrdolinijaša, fanatični i apsolutni vjernik kad je riječ o iranskoj revoluciji i njenoj misiji.

Ako je poginuo na padini planine na sjeveru zemlje, kako izgleda sve vjerovatnije, to će biti veliki trenutak za zemlju i region.

Uklonit će sa Bliskog istoka jednog od svojih najtvrđih i najbeskompromisnijih igrača.

Čovjek koji je pokrenuo prvi direktan napad na Izrael u historiji svoje zemlje i tvrdolinijaš na čijim su stražama stotine Iranaca ubijene u brutalnoj represiji nedavnih protesta predvođenih ženama, Raisi ima ogromnu količinu krvi na rukama.

Njegova zastrašujuća reputacija seže u 1980-e – period koji mu je donio sumnjiv nadimak Teheranski mesar.

Sjedio je u takozvanom vijeću smrti od četvorice islamskih sudija koji su na smrt osudili hiljade iranskih zatvorenika tokom čistke 1988.

Gospodin Raisi je lično bio uključen u dva najmračnija perioda iranske represije. I na njega se gledalo kao na jednog od omiljenih kandidata da zamijeni starijeg i bolesnog vrhovnog vođu Alija Hamneija.

Njegovo pristupanje toj ulozi bi garantovalo više godina iste… i više godina miješanja u inostranstvo.

S Raisijem kao predsjednikom, Iran se uključio u sve više avanturističkih intervencija izvan svojih granica.

S njim na čelu Iran je pomogao Hutima da ugroze međunarodni transport u Crvenom moru, pomogao Hezbolahu u sukobu s Izraelom u sedmomjesečnom dvoboju oko njegove sjeverne granice, pomagao miliciji u Iraku da napadne, a u nekim slučajevima i ubije američke vojnike i pomogao Hamasu da vodi vlastiti rat protiv jevrejske države.

Nakon dvije godine nemira, ekonomskog neuspjeha i posrnulog oporavka od pandemije, Iran je podijeljen i oslabljen.

Vlada je izgubila veliki dio svog kredibiliteta i podrške zbog zločina koje je nanijela svojim ženama.

Malo ko izvan režima i njegovih redova vatrenih sljedbenika će oplakivati ​​čovjeka koji je nadgledao smrt, zatvaranje ili mučenje tolikog broja.

Iranci bi se mogli usuditi da žude za manje represivnim vremenima bez njega. Autsajderi će se nadati manje problematičnom Iranu.

Ali ima još mnogo toga odakle je došao i vrhovni vođa će vjerovatno pronaći drugog tvrdolinijaša koji će ga zamijeniti.

Strah će biti od nestabilnosti uoči izbora. Vlast je potkopana nedavnim događajima, njen vrhovni vođa nije dobro.

Ako Raisi poginuo, njegova vlada će pokušati da osigura sukcesiju što je brže i lakše moguće.

Related Posts