VIJESTI

Endemske prašume bogatstvo Unsko-sanskog kantona


Unsko-sanski kanton je u Bosni i Hercegovini među područjima najbogatijim šumskim resursima, ali manje je poznato da se u njegovim granicama nalaze četiri prašume, od kojih dvije na prostoru općine Sanski Most, te po jedna na području Bihaća i Bosanskog Petrovca, pišu Nezavisne novine.

Na planini Plješevici, nadomak Bihaća, prema procjenama, nalazi se najstarija prašuma na ovim prostorima, a stručnjaci smatraju kako njena starost iznosi više hiljada godina.

U ovoj endemskoj prašumi preovladavaju stabla bukve i jele, a evidentirano je i raritetno stablo bukve staro više od pet stotina godina, prenose Nezavisne novine.

U narodu ovoga kraja ta prašuma je poznata i pod nazivom Vražiji vrt, a smatra se kako taj naziv potiče još iz srednjeg vijeka kada se smatralo da na tom lokalitetu žive vještice.

Na području Bosanskog Petrovca, oko 22 kilometra od tog grada, na masivu planine Grmeč, smještena je prašuma Crni vrh. Svoj naziv dijeli sa najvišom kotom ovog planinskog lanca, Crnim vrhom (1.606 m), kojem i gravitira, te se prostire na 188 hektara zemljišta i obuhvata visoke bukve i jele sa smrčom.

Ipak, najveća prašuma u ovom kantonu je Bobija, smještena na istoimenoj planini u sastavu masiva Grmeča i nalazi se na administrativnom teritoriju općine Sanski Most.

Pomenuta planina dominira Palanačkim poljem, a u njenom podnožju se nalazi Bobijaško oko, rijedak i jedinstven geomorfološki fenomen, udaljen desetak kilometara od varošice Lušci Palanke.

Prema riječima Sabahudina Solakovića, inžinjera šumarstva, koji je napisao više stručnih radova o prašumama, Bobija se prostire na površini od preko stotinu hektara i u njoj su najzastupljenija stabla bukve i jele, bijelog i crnog bora, hrasta, javora, brijesta, jasena i smreke.

“Evropske prašume se razlikuju od prašuma u tropskom pojasu, kako po vegetaciji, tako i po biodiverzitetu, a ono što ovdašnje prašume razlikuje od šuma jeste činjenica da čovjek nije imao nikakav uticaj na njihovu dinamiku rasta i razvoja”, kaže Solaković.

Objašnjava kako postoje primarne prašume, na koje čovjek nikada nije uticao, te sekundarne, koje su nekada bile gospodarske šume pa su se vremenom izuzele iz gospodarenja i prepustile samoregulaciji.

S vremenom su takve šume po svojim najbitnijim obilježjima postale slične pravim prašumama. Prema njegovim riječima, na području sanske općine nalazi se još jedna manja prašumska oblast na lokalitetu Stanići. Stabla u prašumama dostižu starost od preko 500 godina, a svaki poznavalac prirode ostaće zatečen onim što vidi ukoliko posjeti jednu od ovdašnjih prašuma.

“Prašuma je oblast gdje nalazimo dosta stabala velikih dimenzija, prečnika i visina, kao i veliku zastupljenost mrtve drvne mase u svim oblicima raspadanja. Tu mislim na stabla koja su oborena ili prelomljena usljed starosti ili djelovanja spoljnih faktora”, kazao je Solaković.

On je dodao kako prašume imaju veliki značaj za biljni i životinjski svijet, ali i da su sadašnjim zakonskim mjerama nedovoljno zaštićene. Tako u slučaju elementarnih nepogoda poput požara, olujnih vjetrova i slično ne postoje planovi za odgovarajuću reakciju, ali ni preventive za očuvanje ovih jedinstvenih ekosistema. Solaković kaže da su prašume na području Sanskog Mosta do sada nedovoljno publikovane i o njihovom postojanju se nedovoljno zna.

Na području cijele Bosne i Hercegovine danas je evidentirano 12 prašuma, od kojih je najpoznatija Perućica, i sve se one nalaze pod zaštitom države kao spomenici prirode.

Koja je tvoja reakcija?

Povezani Članci